Biciklističke staze namijenjene su za dolazak vlastitim biciklom. Šest biciklističkih staza kombinacija su makadama i asfalta i mogu se međusobno kombinirati. Vode kroz iznimne šumske i planinske pejzaže s pogledom na velebitski kanal i more. Prolaze kroz naseljena velebitska mjesta koja krasi tradicijsko graditeljstvo.
Senj – Oltari
Sve tri staze vode vas po zapadnoj velebitskoj padini okrenutoj prema moru s vidicima na Kvarnerski zaljev i otoke. Staze su obilježene lokalne i šumske ceste koje povezuju mala živopisna planinska naselja, između kojih se izmjenjuju kamenjarski travnjaci, šume bora i bukve te impresivni vidici na more. Staze Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u početku (prvih 8 km) su nešto većeg nagiba pa uspon iziskuje veći napor, ali kasnije, prelaskom na makadam, uspon je blaži te je sav trud nagrađen prekrasnim vidicima.
Ovdje svakako treba posjetiti vidikovac Crni vrh, odakle se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke i velebitsko primorje. Staza Vratnik – Oltari počinje na 700 m nadmorske visine, zbog čega je manje zahtjevna od staza Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari, ali ništa manje atraktivna.
Dužina staze: 19,4 km
Visinska razlika: 903 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne
Vrsta staze: Asfalt 54%, makadam 46%
Napomene: Može se kombinirati sa stazama Sv. Juraj – Oltari i Vratnik – Oltari u kružnu turu.
Sve tri staze vode vas po zapadnoj velebitskoj padini okrenutoj prema moru s vidicima na Kvarnerski zaljev i otoke. Staze su obilježene lokalne i šumske ceste koje povezuju mala živopisna planinska naselja, između kojih se izmjenjuju kamenjarski travnjaci, šume bora i bukve te impresivni vidici na more. Staze Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u početku (prvih 8 km) su nešto većeg nagiba pa uspon iziskuje veći napor, ali kasnije, prelaskom na makadam, uspon je blaži te je sav trud nagrađen prekrasnim vidicima.
Ovdje svakako treba posjetiti vidikovac Crni vrh, odakle se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke i velebitsko primorje. Staza Vratnik – Oltari počinje na 700 m nadmorske visine, zbog čega je manje zahtjevna od staza Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari, ali ništa manje atraktivna.
Dužina staze: 17 km
Visinska razlika: 947 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne
Vrsta staze: Asfalt 62%, makadam 38%
Napomene: Može se kombinirati sa stazama Senj – Oltari i Vratnik – Oltari u kružnu turu.
Sve tri staze vode vas po zapadnoj velebitskoj padini okrenutoj prema moru s vidicima na Kvarnerski zaljev i otoke. Staze su obilježene lokalne i šumske ceste koje povezuju mala živopisna planinska naselja, između kojih se izmjenjuju kamenjarski travnjaci, šume bora i bukve te impresivni vidici na more. Staze Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u početku (prvih 8 km) su nešto većeg nagiba pa uspon iziskuje veći napor, ali kasnije, prelaskom na makadam, uspon je blaži te je sav trud nagrađen prekrasnim vidicima.
Ovdje svakako treba posjetiti vidikovac Crni vrh, odakle se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke i velebitsko primorje. Staza Vratnik – Oltari počinje na 700 m nadmorske visine, zbog čega je manje zahtjevna od staza Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari, ali ništa manje atraktivna.
Dužina staze: 14,8 km
Visinska razlika: 256 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne
Vrsta staze: Asfalt 43%, makadam 57%
Napomene: Može se kombinirati sa stazama Senj – Oltari i Sv. Juraj – Oltari u kružnu turu.
Od Oltara vozite se cestom (LC 1933) kroz šumu sve do Krasna. Na pola puta ove dionice je raskrižje staza, desno se ide prema Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, a ravno se nastavlja prema Krasnu. Krasno je planinsko naselje s 450 stanovnika, smješteno u samom srcu sjevernog Velebita. Karakterizira ga 13 zaselaka smještenih na rubu polja.
U Krasnu se nalaze 4 kružne biciklističke staze koje su na karti označene različitim bojama. Prolazeći njima, možete upoznati samo mjesto i uživati u panoramskim vidicima na to najveće velebitsko naselje i vrhove koji ga okružuju te posjetiti infocentar NP Sjeverni Velebit ili Muzej šumarstva.
Dužina staze: 10,8 km
Visinska razlika: 207 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Postoji li mogućnost iznajmljivanja bicikla: Ne
Vrsta staze: Asfalt 71%, makadam 29%
Napomene: Nadovezuju se 4 kružne biciklističke staze po Krasnu.
Od Oltara staza prema Nacionalnom parku Sjeverni Velebit ide asfaltnom cestom sve do službenog ulaza u Park na Babić Siči, a dalje nastavlja makadamom do Zavižana i Malog Loma, gdje se spaja na asfaltnu cestu (ŽC 5126). Staza zatim ide u smjeru juga, da bi nakon 3 km, kod Planinarske kuće Careva kuća, skrenula desno na makadam kojim nastavlja preko Lubenovca, sve do Alana.
Ova staza dovest će vas do prekrasnih mjesta na kojima možete saznati više o velebitskim posebnostima, uživati u nezaboravnim krajolicima i bogatstvu bioraznolikosti, diviti se gorostasnim kukovima ispod kojih prolazite ili se opustiti na terasama Planinarskog doma Zavižan ili Alan uz najljepše zalaske sunca.
Dužina staze: 44,5 km
Visinska razlika: 207 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Od Planinarske kuće Alan staza se pruža u smjeru istoka, poklapajući se u dužini 2 km sa stazom Oltari – Alan, a dalje nastavlja ravno prema Mrkvištu, gdje se spaja na asfaltnu cestu (ŽC 5126) te se serpentinama spušta 3 km do Štirovače. Ova staza pruža ugodnu vožnju po jednoj od najstarijih očuvanih cesta na Velebitu, izgrađenoj još davne 1860. godine koja je služila za prijevoz drva od Štirovače do Jablanca.
Sa staze se pružaju prekrasni vidici na travnate visoravni: Mirovo, Tudorevo, Bilenski, Šegotski i Dundović padež, s ostacima nekadašnjih pastirskih stanova. Na konačnom cilju dočekuje vas sasvim drugačija slika Velebita, prostrana Štirovačka dolina s prekrasnom crnogoričnom šumom kroz koju vijugaju kristalno bistri potoci. Zaslužena nagrada za sav trud je okrepa hladnom vodom sa Štirovačkog izvora.
Dužina staze: 11,9 km
Visinska razlika: 227 m
Preporučeni period godine za posjet: Proljeće, ljeto, jesen
Velebit je planinarska meka, a u zaštićenom je području čak petnaest planinarskih staza. Najpoznatija je svakako Premužićeva staza koja prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Dugačka je 57 kilometara i vrhunsko je graditeljsko ostvarenje. Uobičajeno je kretanje sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan do Oštarijskih vrata.
Premužićeva staza
Ukoliko ste se odlučili na šetnju Premužićevom stazom, ovisno o vašoj kondiciji i mogućnosti organiziranja prijevoza, preporučujemo više mogućnosti obilaska. Jednodnevni izlet možete organizirati tako da krenete od sjevera (Zavižana) ili juga (Alana) do Rossijeve kolibe, za što vam je potrebno oko dva, odnosno tri sata. Na polaznu se točku možete vratiti istim putem ili se, ako ste raspoloženi i za planinarenje, spustiti preko Fabina doca prema Lubenovačkim vratima.
Povratak prema Zavižanu moguć je preko Škrbinih draga, a prema Alanu preko Lubenovca i Tudoreva. Povratak će biti duži i trajat će 4 do 5 sati. Ukoliko imate mogućnost organiziranja prijevoza vozila, preporučujemo da Premužićevom stazom prohodate dionicu između dva planinarska doma. Za to će vam biti potrebno 5 do 6 sati.
Dužina staze: 14,8 km
Težina staze: Lagano/srednje teško
Visinska razlika: 550 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Od Planinarskog doma Zavižan desetak minuta dugačak uspon vodi vas na vrh Vučjak (1644 m/nv). Vrlo je jednostavno uspeti se i na Veliku kosu (1622 m/nv) s koje se nešto strmijom stazom možete spustiti u Velebitski botanički vrt, obići ga kružnom stazom i vratiti se cestom ili stazom u planinarski dom.
Za ovu šetnju potrebno je nešto manje od dva sata. Zahtjevnija je i duža varijanta uspon s Velike kose na 1602 m visok vrh Balinovac (na jednom se mjestu penjete pomoću klina!), te opet povratak s Balinovca niz sipar na kružnu stazu u Velebitski botanički vrt.
Dužina staze: 3 km
Težina staze: Srednje teško
Visinska razlika: 250 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Zavižan – Mali Rajinac – Rossijeva koliba – Zavižan
Oni koji žele provesti cijeli dan na kružnoj turi, mogu krenuti od Planinarskog doma Zavižan planinarskom stazom na najviši vrh sjevernog Velebita – Mali Rajinac (1699 m/nv), u Parku prirode Velebit. Odande, spustivši se na cestu Zavižan – Veliki Lom, treba nastaviti preko Škrbinih draga i nakon uspona doći do Rossijeve kolibe te se poznatom Premužićevom stazom, uživajući u ljepoti okolnih kamenih kukova, vratiti prema Planinarskom domu Zavižan.
Dužina staze: 9 km
Težina staze: Teško
Visinska razlika: 360 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Na Veliki Zavižan, najviši vrh Nacionalnog parka Sjeverni Velebit (1676 m/nv) možete doći na dva načina. Kod ulaza u Velebitski botanički vrt započinje lakši uspon na vrh. Put vas vodi naizmjence šumom i livadama, a pred kraj kroz klekovinu bora krivulja. Drugi je put, koji započinje u Velebitskom botaničkom vrtu, vrlo strm i bolje ga je iskoristiti za silazak s vrha. Sam je vrh kamenit i ogoljen, zbog čega se s njega pruža izvanredno lijep vidik.
Dužina staze: 2 km
Težina staze: Lagano/srednje teško
Visinska razlika: 180 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Od Planinarskog doma Zavižan planinarskom stazom možete se uspeti do vrha Veliki Pivčevac (1676 m/nv) koji je dobio ime po tetrijebu ili pivcu, kako ga zove lokalno stanovništvo. S vrha se pružaju široki vidici na čitav sjeverni Velebit, travnjake Krasnarska jezera, Hajdučke i Rožanske kukove i Mali Rajinac.
S vrha vodi strma staza koja se spušta na cestu Zavižan – Veliki Lom kojom se možete vratiti do planinarskog doma. U neposrednoj blizini spoja planinarske staze s cestom nalazi se Vukušić snižnica – manja jama (1470 – 1450 m/nv) smještena između stijena na mjestu gdje sunce nikada ne dopire. Stoga se u njoj snijeg zadržava i u ljetnim mjesecima, pa je u prošlosti bila važan izvor vode i leda za podgorsku obitelj Vukušić po kojoj je i dobila ime.
Dužina staze: 4 km
Težina staze: Srednje teško
Visinska razlika: 250 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Do Buljme vas od Planinarske kuće Alan vodi grebenska staza, a sam je vrh smješten na 1451 m/nv. S vrha se spuštate na južni dio Premužićeve staze, a potom se cestom možete vratiti do planinarske kuće. Za ovaj kratki izlet bez većih uspona, s lijepim pogledom na more i dolinu Mirova potrebno je oko 1,5 sat hoda.
Dužina staze: 0,5 km
Težina staze: Lagano
Visinska razlika: 150 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Vrh Alančić (1612 m/nv) udaljen je od Planinarske kuće Alan oko sat hoda Premužićevom stazom prema sjeveru. Travnat je i s njega se pruža predivan pogled kako na velik dio sjevernog i srednjeg Velebita, tako i na more.
Dužina staze: 2 km
Težina staze: Lagano/srednje teško
Visinska razlika: 160 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Za uspon na vrh Zečjak (1622 m/nv) potrebno vam je oko dva sata hoda u jednom smjeru. Od Planinarske kuće Alan krenete cestom prema Štirovači, a potom Premužićevom stazom prema jugu, nakon čega slijedi uspon na Zečjak s kojega se možete vratiti istim putem ili se preko Kite na cestu spustiti kod prijevoja Veliki Alan. Zečjak je po visini drugi vrh srednjega Velebita, odmah iza Šatorine.
Dužina staze: 9,6 km
Težina staze: Teško
Visinska razlika: 260 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Do vrha Goljak (1605 m/nv) u Parku prirode Velebit možete doći skrenuvši s ceste za Štirovaču na cestu prema Velikom Lubenovcu, nakon čega se brzo odvaja planinarski put prema Velikom Goliću i Goljaku. S Goljaka se pružaju lijepi vidici na Veliki Kozjak, Kitu, Bilenski padež te druge bliže i dalje vrhove. Ova je kružna staza atraktivna jer uglavnom prolazi travnjačkim površinama te nije pretjerano zahtjevna jer nema težih uspona.
Dužina staze: 4,5 km
Težina staze: Srednje teško
Visinska razlika: 300 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Do Velikog Lubenovca, prekrasnog travnjaka s ostacima ljetnih stanova, možete doći tako da krenete od Alana Premužićevom stazom prema sjeveru te kod odvojka za Krajačev kuk skrenete desno i počnete se spuštati planinarskom stazom. Na Alan se možete vratiti planinarskom stazom, pa onda makadamskom cestom koja vas vodi uz travnjake Tudoreva.
Za one koji žele malo zahtjevniji izlet, preporučujemo uspon na Veliki Kozjak do kojega se može doći planinarskom stazom s Velikog Lubenovca. Za ovaj dodatni uspon na jedan od najljepših vrhova ovoga dijela Velebita potrebno je oko dva sata hoda. S vrha se pruža prekrasan vidik na Veliki Lubenovac, Goljak, Hajdučke i Rožanske kukove, na sjever sve do Vučjaka i Planinarskog doma Zavižan.
Dužina staze: 5,2 km
Težina staze: Lagano
Visinska razlika: 140 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Staza započinje na cesti koja vodi prema Zavižanu. Od ulaza u Nacionalni park (Babić Siča) do Zavižana možete doći dvjema poučnim stazama. Staza zviri vodi uglavnom kroz bukovu šumu i potrebno je 1,5 sat hoda. Staza Trag čovika prolazi više primorskom padinom i do Zavižana su potrebna 2 sata hoda.
Dužina staze: 7,8 km
Težina staze: Srednje teško
Visinska razlika: 655 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Polazišna točka ovog uspona je u mjestu Krasno. Ova građena staza vodi negdje do sredine uspona da bi nakon toga nastavila dobrom planinarskom stazom. Prvi dio uspona dosta je naporan i vodi u zavojima do izlaska na prijevoj i dolaska na područje Jezera. U nastavku staza vodi po travnatoj zaravni do križanja planinarskih puteva.
Ovaj dio staze označen je stupićima da se staza može lakše slijediti po ledini, a oni mogu biti jako korisni kao orijentacija za zimske uspone. Na križanju planinarskih puteva treba slijediti putokaz za PD Zavižan. Dalje staza vodi oko vrtača, ulazi u visoku bukovu šumu i izlazi na zavižansku cestu malo prije parkirališta, prelazi preko njega i skreće na građenu stazu koja vodi sve do planinarskog doma.
Dužina staze: 7,8 km
Težina staze: Teško
Visinska razlika: 880 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Ljeti se zbog žege preporuča uzeti dosta vode i krenuti što ranije. Od Planinarske kuće Miroslav Hirtz pratite markaciju uzbrdo. Staza nakon 4 km siječe Jadransku magistralu oko 1 km južno od benzinske crpke iznad Jablanca. Nastavlja kroz kamenjar do asfaltirane ceste za Alan, gdje se desno nakon stotinjak metara dolazi do ulaza lijevo na stazu prema Turskim vratima.
Prolaskom kroz njih ulazi se u nešto šumovitiji i položeniji dio Donje Branjevine. Poslije toga se uglavnom kroz šumu penje, prelazeći dva puta alansku cestu do bivše industrijske žičare, gdje staza prelazi cestu po treći put, te izbija na alansku livadu s koje se već vidi planinarska kuća. Potrebna su oko 4 sata hoda.
Dužina staze: 9 km
Težina staze: Teško
Visinska razlika: 1350 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Od ulaza u Nacionalni park na Babić Siči, na pola puta od Oltara za Zavižan, odvaja se markirana staza uzdužnog planinarskog puta po primorskoj padini Velebita. Put je vrlo živopisan s prolaskom kroz napuštene zaseoke ljetnih pastirskih stanova kroz šumarke i preko travnjaka s čestim pogledom na more i otoke.
Staza je alternativa Premužićevoj stazi, ali je zahtjevnija od nje, glede trajanja i kondicije, pa je zanimljiva radoznalijim i iskusnijim planinarima koji se žele kretati manje poznatim i korištenim stazama. Generalni je pravac na jug po približno dvije trećine visine nad morem. Prolazi uzdužnim terasama i na dva mjesta presijeca staze koje vode od mora, prva za Zavižan, druga za Rossijevu kolibu. Put završava na alanskoj cesti, dvije minute od PK Alan. Potrebno je deset sati hoda.
Staza kreće od Gornje Klade, pored kapelice do kraja asfaltne ceste, gdje markacija dalje vodi na uređenu i dobro građenu planinarsku stazu. Uz konstantan uspon prolazi ispod vrhova Biondinovača i Dujkovača. Dalje, zavojitom stazom dolazi se do Babrovače, ljetnih stanova obitelji Vukušić. Staza se uspinje od Babrovače do Ciganišta, a dalje do Zavižana vas vodi dio poučne staze Trag čovika. Uspon traje oko 4 sata.
Dužina staze: 8 km
Težina staze: Srednje teško
Visinska razlika: 1300 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Kroz Velebit možete stazom čovika, zviri, pastira, vremenske ćudi Zavižana… Ukupno je osam poučnih staza, a pogrešnog izbora nema, već samo planiranja kojom stazom u idućem dolasku na Velebit proći i otkrivati graditeljske ostatke posebnog načina života, floru i faunu i sve to uz zadivljenost velebitskim kukovima, vrhovima i dolinama.
Staza zviri
Ovo je najkraći put za dolazak pješice do Zavižana, a potrebno vrijeme hoda je oko 1,5 sat. Na ovoj stazi upoznat ćete se s dijelom zanimljivih životinja sjevernog Velebita, a neke od njih možda i ugledate ili opazite tragove njihove prisutnosti.
Dužina staze: 3,6 km
Trajanje obilaska: 1,5 h
Visinska razlika: 311 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
Staza vodi primorskom stranom Velebita, prateći stare stočarske putove. Potrebno vrijeme hoda je oko tri sata. Šećući stazom možete se informirati o tradicionalnom i surovom načinu života ljudi koji su stoljećima obitavali na ovom prostoru.
Dužina staze: 5,3 km
Trajanje obilaska: 3 h
Visinska razlika: 311 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
U jesen 2011. godine u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom postavljena je poučna staza posvećena meteorologiji, koja povezuje parkiralište podno Vučjaka s planinarskim domom i meteorološkom postajom Zavižan, te vodi dalje na sam vrh Vučjak.
Dužina staze: 0,5 km
Trajanje obilaska: 20 min
Visinska razlika: 100 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
Povodom obilježavanja 40. godišnjice osnutka, u Velebitskom botaničkom vrtu postavljeno je petnaest poučnih tabli na kojima možete bolje upoznati biljni svijet sjevernog Velebita i njegovu raznolikost, uključujući brojne endeme i druge rijetke i zaštićene vrste te uvidjeti trud, entuzijazam i ljubav mnogih znanstvenika, stručnjaka, radnika, vrtlara koji su se brinuli o vrtu.
Dužina staze: 0,8 km
Trajanje obilaska: 30 min
Visinska razlika: 20 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
Staza koja posebno opisuje jedino vlažno područje u NP Sjeverni Velebit, njegove geološke značajke i biološku raznolikost te povijest šumarstva i šumarske djelatnosti na tom prostoru.
Dužina staze: 1 km
Trajanje obilaska: 40 min
Visinska razlika: 0 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
Duž dijela staze koji se nalazi u NP Sjeverni Velebit postavljeno je 26 poučnih tabli koje čine mozaik sastavljen od geologije, speleologije, živog svijeta i kulturne baštine ovog prostora.
Dužina staze: 14,8 km
Trajanje obilaska: 6 h
Visinska razlika: 550 m
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete
U maloj zelenoj radionici djeca osnovnoškolskog uzrasta uče osnove meteorologije, botanike i prirodoslovlja. Škola se održava sukladno vremenskim prilikama, a iako traje pet sati, ne umara, već okrepljuje ljepotom učionice u prirodi.
Mala zelena radionica
Za djecu osnovnoškolskog uzrasta osmišljen je edukativni program Mala zelena radionica koji uključuje sljedeće: Mali meteorolog, Mali botaničar ili Mali prirodoslovac.
Ciljana dobna skupina: Niži razredi osnovne škole
Dužina trajanja: Do 5 sati
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za grupe
Tri vođene ture vode do različitih sadržaja, ovisno o interesu posjetitelja. Skloni meteorologiji krenut će put Zavižana, organizirana je i tura Premužićevom stazom, kao i tura za one koji žele upoznati divlji svijet Velebita i njegove zvijeri. Za ugodan i siguran boravak na turama potrebne su planinarske cipele, primjerena odjeća i dovoljno vode.
Poludnevno vođenje
Posjet meteorološkoj postaji Zavižan, botaničkom vrtu i uspon na neki od planinskih vrhova zavižanske grupe.
Dužina trajanja aktivnosti: Do 4 sata
Preporučeni period godine za posjet: Sezona posjećivanja parka, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog, ovisno o vremenskim uvjetima.
Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za grupe, ali može se dogovoriti i za individualne posjete.
Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne
Preporučena oprema: Planinarske cipele, slojevita odjeća, zaštita od sunca, dovoljno vode.
Većina je smještaja u planinarskim kućama i potrebno se prethodno informirati o otvorenosti, kapacitetima i uvjetima za moguću pripremu hrane. Ugodan boravak jamči dobra priprema, a ljubitelji prirode u njima pronalaze mogućnost neposrednog boravka u prirodi i prilagodbe planini.
Planinarski dom - Zavižan
Planinarski dom Zavižan je jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane.
U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležajeva) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četverokrevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležajeva). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.
Važne informacije:
Otvoreno: stalno
Voda: cisterna
Broj ležajeva: 28
Broj sjedišta u blagavaonici: 40
Opskrba: hrana prema dogovoru, piće
Tuš: da
Struja: da
Planinarska kuća je brvnara na kat i na katu je 5 soba s 40 ležajeva. U prizemlju kuće je opremljena kuhinja gdje postoji mogućnost pripreme i konzumacije hrane i pića. Iza kuće je cisterna i u ljetnoj sezoni voda je provedena u kuhinju. Poželjno je koristiti je vrlo štedljivo.
Voda za održavanje osnovne higijene osigurana je pored kuće. Kuća nema električnu rasvjetu. Preporuča se donijeti vlastite vreće za spavanje, a ukoliko ih netko nema, postoji dovoljno pokrivača koji su potrebni i usred ljeta.
Planinarskom kućom Alan upravlja Planinarsko-orijentacijski klub Sljeme iz Zagreba, preko svoje Sekcije za gospodarstvo. Od sredine lipnja do kraja listopada organizirano je trajno dežurstvo, a u ostalo doba godine dežurstva su za vikende. U razdoblju bez dežurstava kuća je otvorena kao sklonište s najnužnijom opremom. Planinarska kuća Alan ima u ponudi i razne osvježavajuće napitke, te jednostavna jela po dogovoru i mogućnosti.
Važne informacije:
Otvoreno: od kraja svibnja do kraja listopada stalno, izvan sezone obično nedjeljom
Voda: cisterna
Broj ležajeva: 40
Broj sjedišta u blagovaonici: 30
Opskrba: jednostavna jela, piće
Tuš: ne
Struja: ne
Zavižan je jedan od najpoznatijih lokaliteta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Na 1594 m nadmorske visine, ispod vrha Vučjak, smješteni su Planinarski dom Zavižan i najstarija visinska meteorološka postaja u Hrvatskoj, osnovana 1953. godine. S obzirom da je Velebit prirodna granica između kontinentalne i mediteranske Hrvatske, u njegovu vršnom dijelu sukobljavaju se i dvije različite klime – maritimna i kontinentalna, što uzrokuje nepredvidive vremenske prilike pa je ova zavižanska postaja od neizmjerne važnosti za meteorološku zajednicu.
Planinarski dom Zavižan izgrađen je na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće sagrađene davne 1927. godine. Krajačeva je kuća za vrijeme Drugog svjetskog rata urušena te je Hrvatski planinarski savez, uz pomoć planinara iz Senja, 1951. godine započeo graditi novi planinarski dom koji je otvoren 27. 7. 1953. godine.
Posao meteoroloških motritelja na postaji Zavižan već tri generacije obavljaju članovi obitelji Vukušić, koji su ujedno i domari planinarskog doma.
Na prilazu planinarskom domu, u blizini kapelice sv. Ante, posjetitelji se mogu upoznati i s geologijom i građom Velebita koje su prikazane na geološkom bloku s poučnim tablama.
S obzirom na lagani prilaz i postojanje planinarskog doma i drugih sadržaja za posjetitelje (parkiralište, sanitarni čvorovi, klupe, odmorišta i sl.), Zavižan je vrlo dobra polazna točka za planinarske ture po Velebitu. Popnete li se planinarskim stazama na neki od okolnih vrhova – vidikovaca – otvorit će vam se prekrasni vidici na kvarnerske otoke i Liku. Upravo vizure koje se pružaju sa skupine zavižanskih vrhova (Veliki Zavižan 1676 m, Balinovac 1601 m, (Velika) Zavižanska kosa 1620 m, Vučjak 1644 m) ostavljaju najveći dio naših posjetitelja bez daha.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.
U neposrednoj blizini Zavižana, petnaestak minuta hoda od planinarskog doma, nalazi se Velebitski botanički vrt osnovan 1967. godine, na inicijativu dr. Frana Kušana, profesora na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Već 1969. godine vrt dobiva status spomenika parkovne arhitekture. Ideja koja je vodila osnivače botaničkog vrta aktualna je i danas – željeli su bogatstvo flore Velebita učiniti dostupnim ne samo znanstvenicima, istraživačima i zaljubljenicima u Velebit, nego i svim posjetiteljima koji dođu na Sjeverni Velebit. Nedugo nakon osnivanja vrta okolno je područje proglašeno posebnim botaničkim rezervatom Zavižan – Balinovac – Velika kosa.
Vrt se nalazi na nadmorskoj visini od 1480 metara, a u njegovu središnjem dijelu nalazi se Balinovačka ponikva oko koje vodi kružna kamenita staza duga 600 metara. S nje se možete uspeti planinarskim stazama na okolne vrhove – Veliku kosu (1622 m/nv), Balinovac (1602 m/nv) i Veliki Zavižan (1676 m/nv). Sa staze se odvajaju i kamenite stube kojima se nekad moglo spustiti na dno Balinovačke ponikve, na 1430 m/nv, ali danas su slabo prohodne.
Danas u vrtu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, dok su druge donesene s ostalih dijelova Velebita. Među njima su i neke rjeđe velebitske vrste – velebitska degenija (Degenia velebitica), hrvatska sibireja (Sibirea altaiensis ssp. croatica), krški runolist (Leontopodinum alpinum ssp. krasense), velebitski klinčić (Dianthus velebiticus), kitajbelov jaglac (Primula kitabeliana), kitajbelov pakujac (Aquilegia kitaibelii), hrvatska gušarka (Cardaminopsis croatica). Posebno je zanimljiva velika kamenjara na kojoj rastu brojne atraktivne vrste. Za obilazak vrta potrebno je oko sat vremena laganog hoda, a najbolji dio godine za posjet su lipanj i srpanj kad je većina vegetacije u cvatu.
U vrtu se nalaze i botanička stanica, odmorište i klupe za posjetitelje. Biljne vrste označene su pločicama, a poučne table naglašavaju osnovne prirodne vrijednosti vrta.
Do proglašenja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit 1999. godine brigu o vrtu vodili su djelatnici šumarije Krasno, a stručni rad u vrtu vodila je Komisija za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora sastavljena od istaknutih znanstvenika i stručnjaka.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.
Ideje o turističkom otvaranju Velebita spominju se u tekstovima hrvatskih planinara objavljivanima u časopisu „Hrvatski planinar“ još dvadesetih godina prošloga stoljeća. Zahvaljujući u prvom redu predanosti dr. Ivana Krajača, ministra trgovine i industrije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, osigurana su sredstva za realizaciju gradnje staze. Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita. Kasnije su je, graditelju u čast, hrvatski planinari prozvali njegovim imenom.
Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine. Financirali su je zajednički Direkcija šuma na Sušaku (Rijeka), Hrvatsko planinarsko društvo i Kraljevska banska uprava Savske banovine. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja staze zastala je čitavu jednu sezonu, a dovršena je u ljeto 1933. godine, kad je završena i najteža dionica u dužini od 1,5 km od Čepuraša do Gromovače.
Premužićevu stazu danas smatramo pravim remek-djelom graditeljstva jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – kroz strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi. Proteže se hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu i duga je 57 km. Staza nema teških uspona pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje. S Premužićeve se staze odvaja nekoliko uspona na neke od najljepših vrhunaca sjevernog i srednjeg Velebita – Gromovaču, Crikvenu, Šatorinu i druge. Kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit prolazi 16 km staze, a na otprilike dva sata hoda od Zavižana nalazi se planinarsko sklonište Rossijeva koliba.
Premužićeva staza 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Postavljanjem poučnih tabli duž Premužićeve staze željeli smo obogatiti vaš doživljaj i iskustvo divlje ljepote koje naš Park nudi.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.
Alan sa širom okolicom područje je prostranih planinskih travnjaka, duliba i padeža iznad kojih se uzdižu slikoviti vrhovi. Veliki Alan (1414 m/nv) jedan je od značajnijih velebitskih prijevoja. Njime prolazi poprečna velebitska cesta koja spaja Liku s morem. Smještena podno vrha Alančić uz sam rub šume, odmah uz prilaznu cestu nalazi se i Planinarska kuća Alan. S Alana se pruža prekrasan pogled na more i otoke.
U neposrednoj blizini Alana nalazi se Mirovo – nekad ljetno planinsko naselje, a danas samo još jedan velebitski travnjak s vidljivim ostacima suhozida i starih ljetnih stanova. U prošlosti je Mirovo bilo jedno od većih naselja na Velebitu, o čemu danas svjedoče brojni ostaci kamenih kuća, štala, suhozida i cisterni (šterni).
Zapuštena žičara za prijevoz trupaca s Velebita koja vodi od Alana do uvale Stinica na jadranskoj obali svojevrstan je spomenik ljudskom besmislu. Gradili su je u strahovito teškim uvjetima politički zatočenici kaznionice na Golom otoku. Bila je gospodarski neiskorištena i ekonomski neisplativa, te je radila svega nekoliko godina.
Na Alanu nalazi se i Planinska igraonica, interpretacijsko-edukacijski centar u kojem se posjetitelji mogu upoznati sa životom Podgoraca, stanovnika primorske padine Velebita, kao i s tipičnim vrstama i staništima koja su posebno značajne za Natura 2000 ekološku mrežu.
Uz igraonicu obnovljeni su i pastirski stanovi sa smještajnom i interpretacijskom funkcijom: 1) stan velebitske pijavice; 2) stan mrke strizibube i 3) stan tetrijeba gluhana.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.
U svom južnom dijelu Nacionalni park Sjeverni Velebit obuhvaća i dio Štirovače – prostrane doline na oko 1100 m/nv poznate po velikim očuvanim crnogoričnim šumama. Štirovača je među rijetkim lokalitetima u Parku s izvorom pitke vode i nekoliko potočića koji napajaju okolne vlažne livade. Na malom prostoru nalazimo sve hidrogeološke fenomene krša – izvor, površinske tokove i ponore.
U prošlosti je Štirovača bila izuzetno živo mjesto, osobito za toplijih ljetnih mjeseci. Tamo su se nalazile pilana, restoran, kuće u kojima su živjeli stočari sa svojim obiteljima, radnici šumarije i pilane… Stoga je Štirovača i danas omiljeno tradicionalno izletište lokalnog stanovništva, a svim ostalim posjetiteljima ugodno mjesto za odmor. Kako biste mogli uživati u jedinstvenoj atmosferi štirovačke doline, obnovili smo izvor, postavili klupe za odmor te uredili ložišta na kojima možete pripremiti ukusan obrok nakon dana ispunjenog šetnjom i boravkom u prirodi.
U Parku prirode Velebit, u neposrednoj blizini Štirovače nalaze se ponori u kojima nestaju površinski tokovi te Klepina duliba, sekundarna prašuma u kojoj je utjecaj čovjeka povremeno bio prisutan, ali ne toliko da bi ona izgubila svoje značenje.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.
Veliki Lubenovac jedno je od najljepših mjesta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. To je krška udolina smještena na samom rubu strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi. Nekoć su na Lubenovcu u ljetnim mjesecima obitavali ljudi, zajedno sa svojom stokom, a danas se tamo nalaze ostaci pedesetak ljetnih stanova, suhozida i šterni. Na Lubenovcu je ostala sačuvana i lokva, Lubenovačka ruja, koja je u prošlosti služila za napajanje stoke – ovaca, koza, krava i konja.
Sada se na mjestima nekadašnjih ljetnih stanova na lokalitetu Lubenovac nalaze rekonstruirane građevine pastirskih stanova, njih ukupno četiri, od kojih su dva stana namijenjena smještaju. Jedan od obnovljenih stanova ima pokaznu funkciju, tj. služi kao podsjetnik na nekadašnji način života Podgoraca, stanovnika primorske padine Velebita, koji su velebitske pašnjake koristili u ljetnim mjesecima. Zajedno s interpretacijsko-edukacijskim centrom Planinska igraonica unutar kompleksa pastirskih stanova Alan, oni čine glavnu infrastrukturu za prihvat, informiranje, educiranje i smještaj posjetitelja u južnom dijelu Parka.
Putem do stanova, rubom lubenovačke livade, kruži poučna staza koja posjetitelju nudi dodatne informacije o prirodi Sjevernog Velebita.
Napomene:
Otvoreno u sezoni posjećivanja, u pravilu od početka svibnja do kraja studenog – ovisno o vremenskim uvjetima i prohodnosti cesta i staza.