Surovi ekološki uvjeti i nepristupačan teren s jedne strane te ljeti povoljna klima za razvoj pašnjaka visoke kvalitete, pridonijeli su tome da sama Dinara ostane sačuvana od intenzivnog antropogenog utjecaja, a ipak u velikoj mjeri oblikovana dugogodišnjim stočarenjem, tradicijskom djelatnošću stanovništva ovog kraja. Za stočare Dinara ima integracijsku ulogu, ona je čimbenik spajanja: mjesto susreta, socijalni i dinamički nomadski prostor stočarskih kretanja Vlaha ili Morlaka.
Specifičan način sezonskog stočarenja, gdje ljeti stočari vode stoku na „Izdig“ u više predjele planina te se tamo s njom zadržavaju do dolaska jeseni i prvih snjegova, uvjetovao je nastanak vrijednosti osobitih za ovaj kraj. Uz etnološku i graditeljsku baštinu, autohtone pasmine prilagođene oštrim ekološkim uvjetima, ovdje su nastala i vrijedna antropogeno uvjetovana, doprirodna staništa, u prvom redu pretplaninski i planinski travnjaci. Uz njih, na vršnom području Dinare, nalaze se i planinske rudine nastale sekundarno uslijed potiskivanja klekovine i planinskih šuma, koje unatoč postepenom napuštanju ekstenzivnog stočarstva na Dinari i dalje prekrivaju velike površine, jer je proces zaraštavanja zbog ekoloških uvjeta relativno spor.
Povijest
Iliri su Dinaru smatrali svetim brdom, imenom Troura ili Triget, a današnje ime vjerojatno potječe od ilirskog plemena Dindari, koji su živjeli na njenoj istočnoj strani i koristili ju kao plemensku stočarsku planinu.
U antici planina se zvala Adrian Horos (grčki: „međa Jadrana“) ili Mons Ardio (od lat. arduum: strmina; ardor: žega, pripeka). Najviši vrh Dinarskog masiva, Troglav, nalazi se u susjednoj Bosni i Hercegovini, a naziv je dobio prema slavenskom božanstvu, Trojednom bogu Troglavu, koji objedinjuje Javu (objektivnu zbilju, materijalni svijet), Navu (nevidljiv zagrobni svijet) i Pravu (zakone prema kojima živi dobar čovjek). Istog boga imali su i Kelti.
U zaštiti padina Dinare nastala je prva hrvatska država. Matično područje starohrvatske države od prvih knezova u 9. stoljeću do pogibije posljednjeg kralja narodne dinastije 1093. godine omeđeno je rijekama Cetinom i Zrmanjom. Pod Dinarom su smješteni Knin, Biskupija i Cetina, koji su hrvatskoj arheologiji dali neizmjerno vrijedno arheološko blago, kamenu memoriju bez koje se danas ne da zamisliti hrvatsko srednjovjekovlje. Knin je prijestolnica hrvatskih vladara, a Biskupija sjedište hrvatskog biskupa s pravom glagoljanja od 1040. godine do njenog ukidanja 1493. godine, s ranoromaničkim starohrvatskim crkvama. Pod Dinarom je i naselje Cetina s crkvom Svetoga Spasa iz 9. stoljeća. Sav taj prostor od Zrmanje do Cetine i svi ti lokaliteti temelj su hrvatskog nacionalnog identiteta i presudni su za njegovo definitivno rimokatoličko zapadno opredjeljenje.
U koritu rijeke Cetine i uz njenu obalu nađeno je golemo arheološko blago prošlih civilizacija, kao i brojni tragovi hrvatskog izvornog izgubljenog zavičaja. Istraživanja se na ovom području vrše još od 18. stoljeća te uz rijeku i u njenoj neposrednoj blizini ima oko 800 arheoloških nalazišta. Nalazišta se protežu od mlađeg kamenog doba prije 9000 godina (tragovi naselja uzvodno od triljskog mosta), brončanog doba prije 4000 godina (Bitelić, Radošić, Rumin, Vedrine), neolitika (lokalitet Okruglo na Radošiću, s nalazima kamenih predmeta i alata), preko pretpovijesnih gradina (poput onih na Kosorskoj glavici ili u sojeničkom naselju Dragiš u Otoku), tragovi iz ilirskih vremena (poput bedema Prizida na Gardunu kod Trilja i tragova na lokaciji Gacko-Kulina kod Gale u sinjskom polju), ostatak iz rimskog doba (kao što su tragovi rimske Srebrne ceste, grada rimskih veterana Colonia Claudia Aequum u Čitluku kod Sinja ili tabora slavne VII. Rimske legije kod Trilja), sve do ranokršćanskog predhrvatskog doba (poput ostataka starokršćanske bazilike iz 6./7. stoljeća te jedne od najpoznatijih starohrvatskih crkava – Svetog Spasa kod izvora Cetine iz 9. stoljeća – crkve starije i od hrvatske krunidbene bazilike Blažene Djevice Marije i od Svetog Stjepana, crkve grobnice hrvatskih kraljeva na otoku Jadru iz 10. stoljeća).