Priča o parku

Autor: Marko Vrdoljak
Odvajanjem od nekadašnjeg istarskog kopna, nastali su Brijunski otoci. Nigdje toliko crnike i lovora na jednom mjestu i hlada pod krošnjama drveća širokih i dvadesetak metara. Brijuni su prekrasna slika prirode koju je kultivirao čovjek za svoj najugodniji boravak u raskoši zelenila, krajoliku uređenom do krajnje pitomosti te mirisa i blizine mora. Čovjek je oblikovao prirodu prema svojim potrebama i stvorio neuobičajen krajolik na Jadranu koji su rado posjećivali brojni državnici, poznati glumci, glazbenici, umjetnici, znanstvenici, plemići i druge istaknute ličnosti. Brijuni su bili i ostali sinonim za ugodu odmora.

Je li čovjek uspio u svom naumu kreiranja prostora za poseban ladanjski odmor? Zasigurno jest.

Uostalom, tko drugi legitimira prostor nego gosti? A ovdje su dolazili vojvode s vojvotkinjama, prinčevi s princezama, državnici, glumice i glumci, znanstvenici, nobelovci, liječnici, sportaši... A, tako je i danas! Brijuni su zarana prepoznati kao odredište koje pruža udobnost odmora u neposrednosti prirodne ljepote.

Nedugo nakon rata, 1949. godine, Brijuni postaju rezidencija tadašnjeg predsjednika bivše Jugoslavije, Josipa Broza Tita. Slika rata brzo je iščezla uklanjanjem ratnih ruševina. Hoteli su obnovljeni kao i parkovi. Sagrađene su vile na zapadnoj obali Velog Brijuna. To su Bijela vila iz 1953. godine i vila Brijunka, sagrađena četiri godine kasnije. Na otočiću Vangi podignuta je prizemna vila, voćnjaci, vinogradi i vinski podrumi.

Sam prostor, uvelike drukčijeg lica, naseljen je još u pretpovijesno doba. Rimljani su ga potom osvojili i obožavali, te na njega donijeli maslinu i vinovu lozu, ali i robovlasnički sustav.

I Rimljani su ovdje provodili ladanjske dane o čemu svjedoče ostaci brojnih zdanja. U uvali Verige nalazimo ostatke raskošne rimske vile na tri terase, s hramovima, šetnicom, termama, ribnjakom... stoga i ne čudi da je ova vila za vrijeme cara Vespazijana postala carskom rezidencijom.

Povijesna razdoblja mijenjala su stanovnike i karakter prostora, koji se uvelike eksploatirao. Sol i kamen vadili su se od antičkih do mletačkih dana, dok u drugoj polovici 18. stoljeća otoci bivaju gotovo u potpunosti napušteni. Tek povremeno dolazilo se sjeći drvo.

Stoljeće kasnije, Austrijanci grade fortifikacijske objekte zbog obrane važne im luke, Pule.

Jedno je ime direktna veza Brijuna i njegova ponovno rođenog turističkog i bezbrižnog ladanjskog života. Godina: 1893. Glavni akter tog preporoda je austrijski industrijalac, Paul Kupelwieser, direktor čeličane u Moravskoj. Odlučio je baviti se turizmom svog nauma. I stoga ih je kupio. Uslijedilo je krčenje makije, sadnja drveća, građevinski radovi. 

Prvi gosti dolaze na odmor već 1896. godine. No, sustiže ih napast koja kvari svako ladanje: komarci. A njihovi ubodi nosili su i malariju.

Napasnici su mogli u potpunosti uništiti ideju o turističkom raju Paula Kupelwiesera. No srećom situaciju rješava bakteriolog Robert Koch, koji dolazi na Kupelwieserov poziv. Danas se može vidjeti kameni spomenik posvećen ovom poznatom bakteriologu. S Kochovim dolaskom kreće novi val radova: zatrpavaju se bare i lokve kako bi se uništila legla komaraca, a oboljeli se liječe kininom. Bila je to vrlo uspješna akcija. Oboljelih više nije bilo i ladanjska budućnost ponovno je mogla cvjetati.

Nadalje se grade hoteli i 1913. godine otok Veliki Brijun bilježi više od 300 soba. Nekoliko godina ranije postavila se voda, pošta, telefon... Nastavljaju se uređivati staze i šetnice do mora, parkovi,  kupalište s kabinama, otvaraju se zatvoreni bazen s grijanom morskom vodom, kasino, sportski tereni, konjska ergela – sve što je gostima moglo pružiti užitak i razonodu.

Ne zaostaje se ni u raskošima za druga osjetila. Vino se proizvodilo iz najboljih domaćih vinograda, maslinovo ulje iz brijunskih maslinika, mliječni proizvodi i fini sirevi izvor imaju u otočkim pašnjacima. Turistički raj velike izdašnosti i ugode. Od 1910. do 1914. Brijuni su imali i svoju tiskovinu „Brioni Insel Zeitung“ o turističkoj, lječilišnoj, kuturnoj i rekreativnoj ponudi otoka i otočnim zbivanjima. Sezona je trajala cijelu godinu.

Ukratko, dolazak na Brijune neoskvrnjiva je potvrda društvenog statusa.

Brijuni svakako imaju više lica.

Na otočnom kamenu mogu se vidjeti otisci stopa dinosaura, mezozojskih gmazova, pa je ovaj lokalitet paleontološki posebno zanimljiv. Zbirke koje čuvaju brijunski muzeji otvaraju stranice arheoloških i kulturno-povijesnih zanimljivosti, a tu su i kopije fresaka i glagoljaških natpisa.

Flora i fauna je, upravo zbog te trajne navade čovjeka da je učini što uređenijom, vrlo specifična.

Glavnina flore ima mediteranska obilježja. I dalje je najviše makije, ali tu su i šume crnike i lovora. Nigdje ih nije toliko u zajednici na jednom mjestu duž Jadrana. Velike su travnjačke i parkovne površine. Na Brijunima je utvrđeno gotovo šestotinjak autohtonih i osamdesetak alohtonih vrsta.

Fauna je ukras brijunskog zelenila. Jeleni lopatari i aksisi, mufloni, pauni i zečevi slobodno šetaju parkom i dio su vrlo poznatog, atraktivnog brijunskog identiteta. U pitanju su stotine jedinki, samo je jelena lopatara preko 700, a muflona preko 200. Na Velikom Brijunu nalazi se Safari park, osnovan 1987. godine, u kojem se mogu vidjeti zebre, slonica Lanka, indijsko govedo, nojevi, ljame... ali tu su i autohtoni stanovnici Etno parka: istarsko govedo, koza, istarska ovca pramenka i istarski magarac.

Veliki Brijun diči se pejzažnim parkovima i travnjacima. Krčenje makije još za vrijeme Kupelwiesera preživjela su brojna velika stabla i masline. Najstarija je maslina stara oko 1600 godina, a najveća crnika je još i starija. Krošnje stabala stvorene su za opuštanje u hladu njihovih dvadesetmetarskih krošnji. Kakvo odmorište za jelene i muflone!

Šetnice su duge i vrlo atraktivne, drvoredi impresivni u svom skladu, kao i otvorene pejzažno-parkovne površine.

Bez obzira na to što će znalci i znatiželjnici znati prepoznati, naličje Brijuna, posebna energija koja se tu osjeća, vedra je, mirna i spokojna. Danas je tu svjetski poznato golf igralište iz 1922., sportski tereni za mali nogomet, tenis i odbojku te elektromobili i bicikli kojima se istražuju i najskrivenije lokacije.

U takvoj zaokupljenosti, nerijetko se zaboravlja da osamdesetak posto površine Nacionalnog parka zauzima more. Morska je fauna vrlo bogata i broji mnoge vrste. Posjetitelje osobito raduje kada im se ukaže njezino veličanstvo morska kornjača ili na moru ugledaju „bal“ dobrih dupina. Brijunski je akvatorij značajno mrijestilište riba i stanište svih organizama tipičnih za sjeverni Jadran. U ovom su morskom parku staništa periski (Pinna nobilis), strogo zaštićene endemske mediteranske vrste, i prstaca (Lithophaga Lithophaga). Ima i drugih endemskih vrsta organizama: smeđa alga jadranski bračić i plaštenjak jadranski ciganin. Podmorje je pravo carstvo spužvi, školjkaša, ježinaca, rakova i riba. U prošlosti je u podmorju Brijuna utvrđen velik broj vrsta koji se po prvi put spominju u Jadranu, a opisane su za znanost i neke nove vrste, poput rožnatog koralja (Alcyonium brionense).

Svako je povijesno razdoblje na Brijunima ostavilo svoj trag – od vrlo sačuvanih paleontoloških otisaka stopala dinosaura do današnjih dana. No otkako je Kupelwieser oplemenio Brijune, njihovo dominantno ozračje i sadržaji čine najraskošniji odmor u bliskom susretu s karakterističnom florom i faunom, u zajedništvu kulturne i prirodne baštine.  

Parkovna iskaznica - informacije o parku

Prirodna baština

Autor: Renco Kosinožić
Stablo masline staro 1600 godina, najveća površina crnike i bora na hrvatskoj obali i brijunski mediteranski vrt sa 170 vrsta autohtonih biljaka tek su dio atrakcija.
Životinjski svijet Brijuna objedinjuje najraznolikije vrste na jednom području, tako da je odgovor na pitanje gdje se na jednom mjestu mogu sresti mufloni, žirafe i istarsko govedo upravo Brijunsko otočje.  Brijunskim akvatorijem plivaju dobri dupini, a podmorje obiluje ribom i koraljima.

Biljni svijet

Autor: Marko Vrdoljak
Vegetacija je obilježje koje Brijune čini osobitima i vrijednima. Zauzimanjem nekada poljoprivrednih površina i krčenjem dijela šumskih površina te njihovim pretvaranjem u pejzažne parkove s prostranim otvorenim travnjacima stvoren je jedinstven krajolik na hrvatskoj obali Jadrana. Brijunsko otočje ima sva mediteranska obilježja. Nalazi se u sredozemnoj (mediteranskoj) fitogeografskoj regiji te zbog toga glavnina flornih elemenata na otočju ima prava mediteranska obilježja. Na otočju obitavaju u značajnom broju neke vrste biljaka koje su uvrštene u skupinu posebno ugroženih vrsta u Hrvatskoj (primorska makovica, divlji krastavac, neke vrste trava). Šume crnike, u svom tipičnom sastavu, nalazimo na nekoliko mjesta na Velikom i Malom Brijunu. Uz crniku najčešće se javljaju zelenika, planika, smrdljika, tršlja, lemprika, mirta i veliki vrijes. Tu šumu čine gotovo neprohodnom povijuše: tetivika, skrobut, sparožina, božje drvce i mediteranska divlja ruža. Autohtone šume crnike nisu samo pluća nego i ukras Brijuna.

Šuma i makija

Šume crnike s lovorom najzastupljenije su na istočnom dijelu Velikog Brijuna (brežuljci Kosir, Javornik, Saluga i Kaštel). Nigdje na hrvatskoj obali nema ovako cjelovitih prostora s mješovitim sastojinama crnike i lovora, što je jedna od bitnih zanimljivosti Brijuna.

Makiju nalazimo na svim otocima. Najljepša makija, visoka do 8 m i gusta do neprozirnosti, očuvana je na poluotoku Penedi (Veliki Brijun). Na Vangi i Malom Brijunu najočuvanija je makija na ovom dijelu Mediterana.

 

Pejzažni parkovi i travnjaci

Ova komponenta brijunskog krajolika odnosi se gotovo isključivo na Veliki Brijun, jer oko 40 posto njegove površine pripada pejzažnim parkovima i travnjacima. Kultura oblikovanja pejzaža Brijunskog arhipelaga datira još s početka prošloga stoljeća. Najzaslužniji za današnji izgled pejzaža su Paul Kupelwieser i Alojz Čufar, koji su na Velikom Brijunu stvorili prvi stilski oblikovan mediteranski perivoj u tadašnjoj Europi. Ovdje su uklopljeni autohtoni florni elementi, ali i egzote koje gotovo cijelo stoljeće obitavaju na Brijunima. Neka od stabala crnike iz tog perioda danas su prvorazredni soliteri s krošnjama raspona do 20 metara, koji obilježavaju i daju identitet pojedinim proplancima i vidicima. Divljač je uvjetovala vizualnu posebnost ovih stabala – do visine od oko 2 metra nema grana (mladice i lišće obrsti divljač),  pa krošnja dobije izgled „kišobrana“ kao da je vrtlarski oblikovana.

 

Brijunski mediteranski vrt

Brijunski mediteranski vrt predstavlja vrtnu atrakciju unutar Nacionalnog parka na površini od 17 000 m². Glavni cilj osnivanja Brijunskoga mediteranskog vrta je oplemenjivanje navedene destinacije i osnivanje reprezentativnog vrta koji se uklapa u ostale prirodne i kulturno-povijesne sadržaje nacionalnog parka. Mediteranski vrt, na posebno dizajniranim plohama, danas udomljuje oko 170 vrsta različitih autohtonih biljaka i egzota koje su obilježene pločicama s QR kodovima za dodatne informacije o pojedinim vrstama.

 

Stara maslina

Stara maslina podvrsta je poludivljeg tipa buža (autohtona istarska sorta), na kojoj je 60-ih godina prošloga stoljeća izvršena analiza aktivnim ugljikom 14C kako bi se utvrdila njezina starost. Tada je ustanovljeno da je maslina stara oko 1600 godina.

Životinjski svijet

Autor: Marko Vrdoljak
Fauna Nacionalnog parka Brijuni veoma je raznolika i bogata, kako brojnošću tako i vrstama. Brijunsko otočje omogućava svojom izuzetno specifičnom mikroklimom život mnogobrojnim autohtonim (domaćim) i alohtonim (unešenim) životinjskim vrstama.

Ovo specifično i jedinstveno područje posjetitelju pruža priliku da se tijekom jedne kratke šetnje susretne s jelenom lopatarom, vjevericom, zecom ili nekom od ptica iz bogate brijunske ornitofaune, kao što su dugokljuna čigra, crvenogrli plijenor, eja močvarica ili siva čaplja. Osim toga, prisutne su i egzotične vrste koje danas svjedoče o zanimljivoj brijunskoj povijesti. Još 1910. godine na Velikom Brijunu osnovan je Zoološki vrt, zamišljen i kao aklimatizacijska stanica za divlje životinje iz tropskog klimatskog pojasa, koje su slane europskim zoološkim vrtovima.

Na sjevernom djelu Velikog Brijuna, u velikom ograđenom prostoru formiran je 1978. Safari park čiji su žitelji bili egzotični biljojedi, uglavnom pokloni Josipu Brozu Titu. Od egzota se trenutno mogu vidjeti zebre, ljama, indijska goveda, indijska slonica Lanka, kamerunska koza, šetlandski poni. U dijelu Etno parka nalaze se domaće životinje, primjerice istarsko govedo boškarin, istarski magarac, ovce i koze te ostale autohtone vrste. U dijelu koji nazivamo Fazanerija više se ne uzgajaju fazani, već se tamo mogu vidjeti zagorski purani, biserka, zebe, ara, a tu je i zimska rezidencija kakadua Kokija kada on boravi u grijanom prostoru.

Fauna brijunskog otočja intenzivno se istražuje. Brijuni su omiljeno odredište i znanstvenika, kojima ovo područje omogućuje kvalitetno istraživanje mnogih životinjskih skupina.

Divljač (jeleni lopatari, jeleni aksisi i mufloni) je na Brijune donesena početkom dvadesetog stoljeća, a danas je ukras brijunskih šuma, parkova i proplanaka kao i dio brijunskog identiteta i cjelovitog posjetiteljskog doživljaja. Posebnom prizoru mira i sklada u brijunskim parkovima doprinose i pauni koji posjetitelje očaravaju širenjem repnog perja.

Zbog raznolikog biljnog svijeta svoj dom su ovdje pronašli brojni kukci. Velika su atrakcija leptiri, a u velikom su broju prisutne i ostale skupine, kao što su kornjaši, cvrčci, vretenca i komarci. Komarci su važnu ulogu na ovom području odigrali krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kad je na otočju bila prisutna malarija. Od malarije i komarca malaričara tadašnje stanovništvo spasio je poznati bakteriolog Robert Koch. Danas su za održavanje ravnoteže brojnosti komaraca zaslužni šišmiši. Istraživanja su pokazala da na području Parka živi čak 14 vrsta šišmiša.

Od herpetofaune na Velikom Brijunu te na pojedinim manjim otocima žive velika zelena žaba, barska kornjača i zmija crna poljarica. Na području Parka nema zmija otrovnica.

Autohtoni ptičji svijet razmjerno je dobro zastupljen zahvaljujući pojedinim manjim otocima koji pružaju idealne uvjete za gniježđenje galebova, čigre i morskog vranca. Brijunsko otočje jedno je od najvažnijih gnjezdilišta morskog vranca na sjevernom Jadranu.

Saline (Soline) su vlažno stanište s tri zamočvarena područja veličine 12 ha koje je ograđeno i djeluje kao zaštićeni ornitološki park. Brijuni su veoma važno sezonsko boravište sjevernih ptičjih populacija, a upravo je ovaj lokalitet omogućio dugotrajnije zadržavanje rijetkih zakonom zaštićenih vrsta. Dolazak velike bijele čaplje, crnih roda i bukavca nebogleda ukazuje nam da je ovaj lokalitet značajan i za tako rijetke i ugrožene vrste koje ovdje osim mira nalaze i dovoljne količine hrane.

Bara, ostavljena kao svjedok nekada močvarnog područja, u doba Kupelwiesera pretvorena je u jezero s plamencima. U Titovo je doba ograđena, donesene su kornjače, zlatne ribice i gambuzije, koje je zbog njihove učinkovitosti u konzumiranju ličinki komaraca malaričara i drugih insekata, a radi sprečavanja pojave malarije, čovjek prenosio u razna vlažna staništa diljem svijeta.

Podmorje

Autor: Marko Vrdoljak
Od ukupne površine Nacionalnog parka morski prostor zauzima gotovo 80 %. Fauna riba je ono po čemu je brijunsko podmorje izuzetno i različito od svih ostalih dijelova sjevernog Jadrana. Među ribama najčešće se nalaze: fratri, šarazi, ugori, orade, zubaci, škrpine, salpe i kavale.

Dublja i mračnija staništa nastanjena su predkoraligenskim i koraligenskim zajednicama. Osnovu ovih zajednica čine zelene i crvene alge uz brojne spužve, mnogočetinaše, plaštenjake, mahovnjake i druge. Te zajednice najbolje su razvijene u procjepima i rijetkim spiljama. Od skupine koralja najčešće se susreću dvije vrste kamenih koralja, žuta čaška i busenasti koralj.

Najveća dubina, 50 metara, izmjerena je južno od rta Peneda. Na ovakvom dnu najviše obitavaju ježinci, zmijače i zvjezdače. Od zakonom zaštićenih vrsta u akvatoriju parka česti su školjkaši periska (Pinna nobilis) i prstac (Litophaga litophaga), te spužve mekana rogljača (Axinella cannabina) i morska naranča (Tethya aurantium). U podmorju Brijuna postoji i nekoliko endemičnih jadranskih vrsta; najpoznatije su smeđa alga jadranski bračić i jadranski ciganin koji je vrsta mješičnice.

U brijunskom podmorju nalazimo i zajednicu naselja morske cvjetnice posidonije (Posidonia oceanica), popularno nazvane „morska trava“. Posidonija je endem Sredozemnog mora, a njene livade se smatraju najznačajnijom zajednicom priobalnog dijela. Osim što predstavljaju stanište mnogim morskim organizmima, važne su i u proizvodnji kisika – nazivaju se pluća mora.

Osim posidonije, u brijunskom akvatoriju nalazimo i ostale tri vrste morskih cvjetnica koje naseljavaju Jadran, a to su morska svilina (Zostera marina), patuljasta svilina (Zostera noltii) i najčešća – čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa).

Brijunski akvatorij značajan je kao mrijestilište riba. Važno područje mrijesta nalazi se u uvali Javorika.

Od zaštićenih vrsta morskih kralješnjaka u brijunskom akvatoriju često viđamo morske kornjače (najčešća vrsta je glavata želva) i dupine (najčešća vrsta je dobri dupin).

 

 

Kulturno-povijesna baština

Autor: Arhiva NP Brijuni
Na brijunskom kamenu vidljivo je dvjesto otisaka dinosaura starih i do sto milijuna godina. Ostaci povijesnih građevina iz rimskog vremena svjedoče o ranoj prepoznatosti otoka kao mjesta ladanjskog odmora.

Brojne su građevine mjesta povijesnih susreta svjetskih političkih vođa, ali i poznatih imena iz svijeta umjetnosti. Povijesna ostavština Brijuna potvrđuje status ladanjske meke Mediterana.

Arheološka baština

Brijunsko otočje sinonim je za bogatu, raznovrsnu i reprezentativnu arheološku baštinu. Od prvih neolitskih poluzemunica do srednjega vijeka, dogodile su se brojne promjene tijekom kojih su se otočke naseobine premještale s obale na brežuljke, s jedne na drugu stranu otoka, pa Brijune krasi i bogati arheološki park.

Najstarija naseobina poluzemunica podignuta je potkraj mlađega kamenog doba uz more; u brončanom dobu naseljavaju se brežuljci, podižu gradine opasane višestrukim bedemima građenima u suhozidu. Dolaskom Rimljana na otoku se gradi niz gospodarsko-stambenih objekata za proizvodnju ulja i vina (villae rusticae). Među njima se, kao najljepša rimska vila iz 1. st. n. e., na istočnoj obali Jadrana, ističe bogato opremljena vila u uvali Verige smještena na trima terasama. Sastojala se od cijeloga niza građevina (gospodarski i rezidencijalni dio, hramovi, palestra, terme, ribnjak, luka, molovi) povezanih jedinstvenim sustavom otvorenih šetnica i hodnika u jednu cjelinu, koja se protezala uzduž uvale.

Tijekom bizantskoga razdoblja život je bio koncentriran na zapadnoj obali otoka. Na Kastrumu, najslojevitijem brijunskom lokalitetu, zabilježeno je tisućljeće i pol ljudske djelatnosti; na temeljima vila iz republikanskog i carskog Rima, u kasnoantičko doba formira se naselje zbijenoga tipa opasano snažnim bedemima. Tu su, osim ostataka iz rimskoga i bizantskog razdoblja, pronađeni i ostaci iz vremena Gota, Franaka, Mlečana. Za potrebe stanovnika Kastruma u 6. st. sagrađena je bazilika sv. Marije.

Graditeljska baština

Autor: Renco Kosinožić
Najvažniji dio bogate i raznolike brijunske graditeljske baštine potječe iz mletačkog razdoblja kada se, usprkos stalnim izmjenama epidemija kuge i malarije, zamiranju i pokušajima oživljavanja života na otoku, oko današnje luke formira naselje s kulom i kaštelom, crkvom sv. Germana, zavjetnom crkvicom sv. Roka, zaštitnika od kuge, grobljanskom crkvom sv. Antuna.

Otok će doživjeti procvat dolaskom austrijskog industrijalca Paula Kupelwiesera potkraj 19. stoljeća kada započinje preobrazba Brijuna. Uz glavnu brijunsku luku gradi se niz građevina, hotelsko naselje s atraktivnim sadržajima te brojnim zanimljivostima razmještenima na pomno odabranim lokacijama (kuća za brodice, vidikovci, radnički „kaštel“ uz Ribnjak...). Zahvaljujući Kupelwieserovoj viziji i močvarni otok postaje oaza prirodne ljepote i spokoja te elitno turističko odredište i lječilište, stjecište brojnih uglednika.

Austrougarska prisutnost od sredine 19. stoljeća obilježena je i gradnjom brojnih fortifikacijskih objekata. Izgradnjom austrougarske pomorske ratne luke u Puli, Brijuni dobivaju iznimno važno strateško značenje u obrani grada s mora. Započinje gradnja cijeloga niza fortifikacijskih objekata, koji će se preuređivati, opremati i obnavljati sve do početka Prvoga svjetskog rata (Fort Tegetthoff i baterija Giacone na Velikom Brijunu; Fort Brioni Minor, baterija Kadulja, Glavina, Sv. Nikola na Malom Brijunu). Posebna vrijednost i svojevrsna atrakcija zanimljive arhitekture svakako je vrlo dobro očuvana oprema koja uključuje čak pet Škodinih topova.

Šetališta u brijunskim kamenolomima, svjedocima višestoljetne mletačke eksploatacije, potkraj 19. st. sanirana su i hortikulturno uređena. Nakupljeno otpadno kamenje oblikovano je u brežuljke. Tako su, zaštićena od ljetne žege i hladnih zimskih vjetrova, nastala šetališta ugodna u svako doba godine. Osobito su brižljivo uređena ona oko središnje luke koja su 1909. godine dodatno oplemenjena spomen-pločama Josefa Engelharta podignutima u znak zahvalnosti brijunskim zaslužnicima: Alojzu Čufaru, otočkom šumaru i upravitelju, koji je osmislio i provodio hortikulturno uređenje otoka, postavljena je ploča na istočnom rubu velikoga venecijanskog kamenoloma, a dr. Robertu Kochu, koji je otok oslobodio od malarije, na njegovu zapadnom rubu.

Izložbe

Autor: Renco Kosinožić
Izložbeni postavi vjerno prikazuju slojevitu brijunsku povijest. Na izložbi kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera u crkvici sv. Germana od 1958. godine predstavljeno je bogato srednjovjekovno nasljeđe ovog područja. Na jednome mjestu moguće je pogledati kopije fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana, kao i kopije najznačajnijih kamenih natpisa pisanih glagoljicom. U crkvu je 1912. godine smješten i i rimski mozaik iz uvale Verige, a tada je dograđena i sakristija u koju su ugrađeni kameni ulomci brijunske povijesti od antike do 18. stoljeća.

U zgradi nekadašnje parne kupelji podignutoj početkom 20. stoljeća smještene su tri izložbe.

lzložbom fotografija „Josip Broz Tito na Brionima“ postavljenom nakon otvaranja nacionalnog parka za posjetitelje 1984. godine, predstavljena je djelatnost predsjednika Jugoslavije na otoku – od njegova prvog dolaska 1947. godine do posljednjeg dana boravka 1979.

Tematski vezana za razdoblje Titova boravka na Brijunima jest i Prirodoslovna  zbirka. Dvjestotinjak prepariranih životinja, nekoć stanovnika otočkoga zoološkog vrta darovanih predsjedniku Jugoslavije s raznih strana svijeta, smješteno je  u diorame u kojima je oslikanom pozadinom i biljem dočarano njihovo prirodno obitavalište.

Izložba „Iz sjećanja starog Austrijanca“, postavljena u povodu stogodišnjice dolaska Paula Kupelwiesera na otok, prikazuje divljenja vrijedno djelo preobrazbe malaričnog otoka u mondeno turističko odredište.

Skulpture u Parku

Iznimno dobro uklopljene u prirodno okruženje otoka, skulpture su izraz različitih povijesnih i stilskih razdoblja tijekom protekloga stoljeća.

Početkom 20. stoljeća postavljena su djela Caspara Clemensa Zumbuscha Rad i Caritas. Alegorijski predstavljaju izvanredno djelo Paula Kupelwiesera koji je pokazao da se teškim radom, uz nesebičnu ljubav i brigu, mogu ostvariti iznimna djela, pa i močvarni otok preobraziti u zemaljski raj.

U glavnoj brijunskoj luci, sugestivno postavljena na stijenu, posjetitelje dočekuje brončana skulptura Kupačica slovenskog umjetnika Borisa Kalina iz 1954. Iz istog je razdoblja i skulptura Žene s mijehom hrvatskog kipara Frane Kršinića.

Kao trajni podsjetnik na djelo Josipa Broza Tita te njegov doprinos ideji mira u svijetu, Dušan Džamonja Nacionalnom je parku darovao skulpturu Golub mira iz 1983. godine. Djelo izrađeno od zavarenih lanaca simbolizira ideju mira i slobode.

U prirodnoj veličini, ručno isklesan iz polistirola, na brežuljku nadomak luci postavljen je spomenik Sonyju talijanske autorice Fabiole Faidiga. Darovan je Nacionalnom parku 2012. godine kao uspomena na slona Sonyja koji je na Brijune stigao kao poklon indijske premijerke Indire Gandhi, a prenosi poruku opraštanja i stremljenja budućnosti.

Brijunski kredni park

Autor: Goran Šafarek
Jedinstven brijunski muzej na otvorenom dopunjava i preko 200 otisaka stopala dinosaura, koji su ovdje obitavali prije 130 do 100 milijuna godina, u geološkom razdoblju krede. Paleontološki nalazi tragova kretanja dinosaura, veličanstvenih „strašnih gmazova“ dosad su zabilježeni na četiri od četrnaest otoka nacionalnog parka: Velikom Brijunu te otocima Vangi, Galiji i Vrsaru.

Od četiriju lokaliteta najvećega brijunskog otoka, posjetiteljima su dostupni otisci na rtovima Ploče i Vrbanj.

Na rtu Ploče nađeno je šezdeset  otisaka malih dvonožnih mesojeda. Procijenjeno je da su bili dugački tri do četiri metara, što upućuje na to da je najvjerojatnije riječ o mesožderima nalik onima iz skupine Coelurosauria – vrlo agresivnim i okretnim napadačima. Otisci su nastali prije oko 100 milijuna godina.

Krupni dvonožni mesojedi čija se dužina procjenjuje na 7,5 do 8 m ostavili su 61 otisak na rtu Vrbanj Barban. Pretpostavlja se da su bili najsličniji alosauridima, a starost otisaka procjenjuje se na 130 do 125 milijuna godina. Kako bi se posjetiteljima dočarala veličina i vrsta koja je ovdje ostavila svoje tragove, na rtu Vrbanj postavljena je rekonstrukcija dinosaura, znanstveno-umjetnička skulptura teropoda, grabežljivog mesojeda, koja je rezultat zajedničkog rada niza stručnjaka različitih disciplina.

Pojedinačne otiske možemo vidjeti pri samom silasku s broda na glavnome molu velobrijunske luke, gdje je u donesenom kamenom bloku vapnenca lijepo vidljiv troprsti otisak vrlo vjerojatno krupnog mesojeda iz skupine teropoda. 

Legenda o otoku

Autor: Renco Kosinožić
Prema legendi, Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.

No, ljubomorni je vrag uništio njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji prepunoj kontrasta: pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli prikupili su djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni.

Nacionalni park Brijuni

O parku Virtualna šetnja Istraži park Servisne informacije Novosti

ponedjeljak 25.9.

Max: 15 °C  /  Min: 14 °C

utorak 26.9.

Max: 20 °C  /  Min: 15 °C

srijeda 27.9.

Max: 21 °C  /  Min: 17 °C

četvrtak 28.9.

Max: 21 °C  /  Min: 15 °C

petak 29.9.

Max: 19 °C  /  Min: 15 °C