Doživljaj Kornata morskom vožnjom nezaobilazna je atrakcija za posjetitelje. Tek plovidbom otkriva se kornatski arhipelag u cijelosti svoje razvedenosti i uvala. Uz stanku za obrok s okusima mora i kupanje na mjestima do kojih je s kopna teško doći, kornatski se otoci doživljavaju kao hedonističko iskustvo. Izbor brodara u sezoni je velik, kao i polasci na izlet.
Vožnja brodom ili čamcem
U područje parka može se doći vlastitim (ili iznajmljenim) plovilom, ili u organizaciji jednog od mnogobrojnih brodara i/ili turističkih agencija diljem Jadrana koji organiziraju izlete u područje parka.
Ukoliko poželite posjetiti Kornate izletničkim brodom, na izboru vam stoji mnoštvo mogućnosti tipa i kapaciteta izletničkih brodova. Jednodnevne posjete Parku organiziraju i obavljaju brodari ili organizatori registrirani za djelatnost prijevoza putnika brodom koji s Javnom ustanovom Nacionalni park Kornati sklope ugovor za obavljanje takve djelatnosti u Parku.
U sezoni (srpanj, kolovoz) svi brodovi uglavnom voze na izlete svaki dan. U predsezoni i postsezoni (svibanj, lipanj, rujan, listopad) ponuda izleta uglavnom je bazirana na grupama kojima se mogu priključiti i individualni izletnici.
Cijene izleta, rute, vrijeme polaska i povratka, aktivnosti, itd. određuju organizatori izleta, no uglavnom su u ponudi cjelodnevni izleti s polaskom ujutro (oko 9 h) i povratkom u poslijepodnevnim satima (oko 18 h).
Izleti se običajno sastoje od vožnje do Kornata, prolaska kornatskim arhipelagom, stanke za ručak (na brodu ili u nekom od malih kornatskih restorana) te jedne ili dvije stanki za kupanje i razgledavanje. Cijena uključuje prijevoz brodom, ulaznicu u Nacionalni park Kornati, ručak i vodiča, a kreće se u rasponu od 200 do 300 kn (ovisno o organizatoru). Popis brodara koji s NP Kornati imaju ugovor za obavljanje djelatnosti prijevoza posjetitelja na području Parka možete vidjeti na web-stranici NP Kornati.
Napomene: Osim u zonama stroge zaštite, plovidba je dopuštena na cijelom području NP Kornati.
Podmorje je podvodno lice zbog kojeg su Kornati proglašeni nacionalnim parkom. I bez ronilačke opreme, samo s maskom i disalicom, otkriva se zbog čistoće vode podmorje obilato ribama i koraljima. Kvalificirani autonomni ronioci otkrit će daleko više raskoši podmorja, ali ronjenje s opremom zahtijeva odobrenje i organizaciju ronilačkih centara.
Kornat (Opat – Tanka Prisliga)
Lokalitet je smješten na sjeveroistočnoj strani otoka Kornata. Roni se preko staništa posidonije do koraligenskog zida, na kojem se susreću jastozi i hlapovi. Česte su ribe kao što su fratar, pic i zubatac. Na lokalitetu je više morskih špilja, od kojih se najveća (duboka oko 15 m )nalazi na 50 m dubine.
Roni se uza zid koji se strmo spušta do dubine od 60 m. Zid je bogat koraligenskim organizmima, posebno crvenim gorgonijama, a skoro je uvijek moguće vidjeti murine, jastoge i hlapove u rupama i špiljicama.
Podvodni zid pun je vertikalnih usjeka i rupa koje nastanjuju murine, jastozi i morske mačke. Koraligen je bogat crvenim gorgonijama na kojima se često nalaze jaja morske mačke.
Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne
Napomene: Pogodno za iskusnije ronioce (za početnike samo uz pratnju)
Roni se uz koraligenski zid s crvenim gorgonijama. Na dnu zida, na nekih 60 m dubine, ostaci su manjeg drvenog broda koji je služio za potrebe snimanja filma Pobješnjelo more iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Na lokalitetu ima mnogo ribe, a moguće je vidjeti i plove zubataca. Pri izronu se posjećuje manja morska špilja s tzv. dimnjakom.
Dvije su poučne staze na Kornatima: Trtuša i Vela Panitula. Prva nudi otkrivanje geološke priče o Kornatima, a druga govori o cijelom spektru kornatskih posebnosti: geografije, meteorologije, biologije kopna i mora sve do otočkih tradicija. Šetnja ovim stazama znanja pobudit će interes za kornatsku kuću ili brod koja su značila preživljavanje za Kurnatare, vlasnike kornatskih otoka.
Trtuša
Tema poučne staze je geološka podloga i čovjek na takvom području. Na stazi je postavljen informativno-edukativni stup na kojem se nalaze opće obavijesti o NP Kornati.
Staza se nalazi u sklopu ACI marine Piškera. Informativno-edukativne ploče nude opće obavijesti o NP Kornati, te zanimljivosti iz područja geografije, geologije, meteorologije, biologije kopna, biologije mora, kulture i tradicije.
Obilazak kornatskih otoka pješačenjem nudi iskustvo doživljaja geomorfoloških fenomena poput kornatskih „kruna“ – okomitih litica otoka okrenutih prema moru. Kopneni dio Kornata u potpunosti je privatno vlasništvo i treba hodati hodom brižnog posjetitelja. Nije zahtjevno pješačiti do brojnih vidikovaca, ali uvijek s dovoljnom količinom vode i po postojećim otočkim putovima i stazama. Označenih planinarskih staza nema.
Planinarenje
Javna ustanova Nacionalni park Kornati nema označene staze za planinarenje. Cijelo kopneno područje NP Kornati, osim priobalnog pojasa koji je pomorsko dobro, u privatnom je vlasništu. Posjetiteljima je dopušteno pješačenje samo po putovima i stazama.
Čisto more, sunce, kamen i osama: tko u ovome prepoznaje svoje želje za odmorom, naći će ga u privatnom smještaju na Kornatima. Kapaciteti nisu veliki, a u dogovoru s iznajmljivačima moguće je dogovoriti i najam čamca ili dostavu potrepština, kako bi boravak na otoku bio komotniji ili bez prekida posebne atmosfere odmora odlaskom na kopno.
Čuvene kornatske „krune“ (strmci ili litice) okrenute prema otvorenom moru, koje karakteriziraju većinu vanjskih otoka u pučinskom otočnom nizu, posebna su odlika i vrijednost ovog prostora. „Krune“ su posljedica pucanja i rasjedanja Zemljine kore uslijed podvlačenja Afričke tektonske ploče pod Euroazijsku. Procesi korozije, erozije i abrazije samo su dodatno ukrasili ovu golemu plohu koja se na nekim mjestima u Kornatima okomito spušta i preko 90 m u morske dubine („kruna“ otoka Piškera). Najviša „kruna“ u Nacionalnom parku Kornati nalazi se na otoku Klobučar (82 m iznad razine mora), a najduža (iznad razine mora) na otoku Mana (1350 m).
Na „krunama“ su svoj dom našli sivi sokol, morski vranac, čiopa, a od biljnog svijeta dubrovačka zečina. U podmorju kornatskih „kruna“ vrlo zanimljivo stanište je tzv. koraligen. Stanište je sastavljeno od crvenih algi koje iz mora vežu vapnenac i ulažu ga u svoje tijelo. Ovdje je prisutna velika raznolikost vrsta kojima odgovaraju uvjeti smanjene svjetlosti – spužve, koralji, mahovnjaci, crvene i smeđe alge.
Magazinova škrila ili Ploča najveća je kamena slojna vapnenačka ploha na Jadranu. Ploča se nalazi u blizini Metline, najviše točke na otoku Kornatu (237 m nadmorske visine). Trapezasta je i nagnuta oko 25° na sjeveroistok. Izgleda poput golemog zrcala, ali izbliza se vide uzdužni i poprečni presjeci fosiliziranih školjkaša koji su živjeli ovdje u nekadašnjem podmorju prije osamdesetak milijuna godina. U podnožju Ploče ima mnogo velikih kamenih blokova i usitnjenog kamena koje izgleda kao da je tek odvaljeno, te pukotina koje su najvjerojatnije nastale djelovanjem prirodnih sila kao što su potresi. Kroz otvorene pukotine Ploče voda se slijeva u kaskadnim koritima potočića, a u zatvorenim pukotinama nalaze se plitke udubine ili kamenice koje ovcama služe kao pojilišta, osim u ljetnim mjesecima kad voda presuši.
Kao polaznu točku za odlazak na Magazinovu škrilu preporučamo uvale Kravljačicu, Strižnju ili Vrulje. Da biste došli do Magazinove škrile, morat ćete zakoračiti u privatni posjed. Stoga vas molimo da budete posebno pažljivi i obzirni prema vlasnicima te da im ni na koji način ne ugrožavate posjed (preskakanjem i/ili rušenjem mukotrpno sagrađenih suhozida, branjem plodova, uznemiravanjem ovaca, itd.).
Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja zabilježena je u vrijeme Ilira. Male četverokutne nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuše i Grbe na Žutu), gradine (Ščikat, Stražišće, Tureta, Grba) i grobni humci ili tumuli (gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u pretpovijesno doba.
Osim poljodjelstvom, većina Liburna (Ilira) bavila se plovidbom, ribarstvom, trgovinom i gusarstvom.
Vrijeme Bizanta ostavilo je po mnogima najmarkantniju građevinu koju danas nalazimo na Kornatima – utvrdu Tureta na otoku Kornatu koja je izgrađena najvjerojatnije u 6. stoljeću (kasna antika/rani srednji vijek). Pretpostavlja se da je njezina vojna posada kontrolirala plovidbu kornatskim arhipelagom i čuvala krška polja Tarac i Željkovci od iznenadnih napada s mora.
Tureta je jedina utvrda iz tog vremena na Jadranu koja nije razorena. Kako u njezinoj blizini nije bilo naselja, ljudi nisu posegnuli za njezinim kamenom kao građevinskim materijalom.
U podnožju utvrde Tureta sagrađena je, vjerojatno u isto vrijeme kad i utvrda, crkva sv. Marije. Ta je crkva vjerojatno služila kao utočište mornarima koji su u zaklonjenim uvalama Šipnata, Levrnake ili Telašćice čekali povoljne uvjete za plovidbu te vojnoj posadi utvrde Tureta. Kornatski pastiri, težaci i ribari utjecali su se Majci Božjoj za pomoć da bi se održali i preživjeli u teškim uvjetima rada i života.
Od prvotne crkve sv. Marije danas je sačuvana samo apsida i dio temelja, a u kasnom srednjem vijeku u njezinom je glavnom brodu podignuta crkvica posvećena Gospi od Pohođenja, u narodu poznata kao Gospe o' Tarca (Gospa od Tarca).
U novije vrijeme u crkvici se misno slavlje uz blagoslov polja i mora održava svake prve nedjelje u srpnju. Tada na stotine brodova plovi prema Tarcu, pa se ta zavjetna procesija brodovima smatra jednim od najslikovitijih vjerskih događaja u Hrvatskoj i privlači brojne turiste.
Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i ranokršćanska trobrodna bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13 m), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika.
U neposrednoj blizini crkve (u današnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji se da li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu. Zanimljivo je da se Kornat kroz cijeli srednji vijek nazivao imenima kao što su Insula Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično, upravo po ovoj crkvi (crkva svete Marije).
Vidikovac Metlina na otoku Kornatu najviši je i najimpresivniji vrh Nacionalnog parka Kornati (237 m), ali je do njega najteže doći.
Vrh Opata (na jugoistočnom dijelu otoka Kornata), kao i Litnji vrh na Veloj Smokvici pružaju prekrasan pogled i na Murtersko more prema sjeveroistoku i otoke na drugoj strani. Otočevac na otoku Piškera omogućuje pogled na cijelo područje Parka.
Suhozidi su danas jedna od najzanimljivijih kulturnih atrakcija u području parka. Zbog izduženosti velikih otoka suhozidi su građeni od morske obale s jedne strane otoka na drugu.
Visoki su toliko da ih ovca ne može preskočiti niti prijeći na tuđi pašnjak, a široki toliko da se ne sruše pod snagom olujnih vjetrova. Ukupna duljina suhozida na području Nacionalnog parka Kornati iznosi 330 km.