Samo život može na takav način spojiti kamen, vodu i šumu. Ljepša od bilo kojeg opisa, živopisnija od najbolje fotografije, začudnija od bilo kakvog videozapisa – samo dolazak na Plitvička jezera može ostaviti puni dojam ljepote koja se nalazi na popisu svjetski najpoznatijih imena prirodnih ljepota. Najimpozantnijih. Najočuvanijih. Najposebnijih.
Među prvima su Plitvička jezera stavljena na UNESCO-ov  Popis svjetske prirodne i kulturne baštine. Najstariji su nacionalni park u Hrvatskoj.

Šesnaest većih, imenovanih, i znatan broj malih jezera kaskadno su povezani slapovima. Visinska razlika između prvoga jezera, Prošćanskog, i posljednjeg jezera u nizu, Novakovića Broda, iznosi 134 metara. Najveću količinu vode jezerima donose Crna i Bijela rijeka koje se spajaju u rijeku Maticu čije vode dotječu u Prošćansko jezero. Jezera se dijele na Gornja smještena na dolomitnoj podlozi, i Donja usječena u vapnenačkom kanjonu. Tako ih je narod nazvao, tako ih je podijelio. Gornja jezera čini 12 jezera, među kojima dva najveća jezera sustava, Kozjak i Prošćansko, na Donja jezera otpada tek manji dio jezerske površine i predstavljena su sa četiri jezera.

Kako je nastala ovakva ljepota, koja je tajna prirode na ovome u svijetu jedinstvenom geološkom i hidrološkom području?

Znanost otkriva kako su za nastanak najzaslužnije bakterije, alge i mahovine. Klimatski uvjeti i mjesta intenzivnog prozračivanja vode stvaraju povoljne uvjete za život tih organizama. Ako voda koja pristiže u sebi nosi dovoljno otopljenog kalcijevog karbonata, što nije rijetka pojava u krškim krajevima, takav se kalcijev karbonat uz pomoć algi, bakterija i mahovine zadržava i učvršćuje na površini već nastalih sedrenih barijera i na biljnoj vegetaciji u jezerima.

Tako nastaje sedra, bigar ili travertin. Tijekom vremena iz vode se taloži kalcijev karbonat, slaže poput malih kristala na dno i na te biljke te tako nastaju i pregrade u riječnom koritu koje slojevito rastu stvarajući uzvodno jezera. Zato su Plitvička jezera nastala u tom specifičnom fizikalno-kemijskom i biodinamičkom procesu. Proces je neprestan, jezera se stalno mijenjaju, postoje potopljene barijere u jezerima, kao i one koje će tek izrasti i izdignuti se izvan vodene površine. Sedra aktivno raste između jedan i tri centimetra godišnje.

Stoga je izgled Plitvičkih jezera u sadašnjosti uvijek samo trenutak u njegovoj budućoj povijesti.

Plitvička jezera i slapovi vrlo su mlade tvorevine. Neka od današnjih slapišta nisu starija od 4000 godina. Smatra se da su jezera u ovom obliku nastala prije 12 000 do 15 000 godina. Također je u nastajanju ovog sustava kakvim ga danas vidimo, važan utjecaj klime, odnosno spoznaja da su sedrene barijere rasle i bile aktivne u međuledenim dobima geološke prošlosti Zemlje. Na Plitvičkim jezerima pronađena je i sedra starija od 300 000 godina, što upućuje na negdašnje barijere i vrijeme kada je temperatura bila povoljna za njezino stvaranje.

Topla su razdoblja pogodna za obilnije taloženje kalcijevog karbonata, odnosno nastanak sedre. U hladnim se razdobljima sedra razara. Mekana je i šupljikava i zamrzavanje vode uzrokuje pucanje i uništavanje sedre.

Jedan slap na jezerima različit je od svih ostalih. To je slap visok 78 m i ujedno najviši u Hrvatskoj, a razlikuje se postankom i izgledom od ostalih. On jedini ne dolazi iz jezera i ne pada u jezero. Voda koja dotječe na slap potječe od potoka Plitvica i obrušava se svom objedinjenom snagom niz okomitu vapnenačku stijenu, dok većina plitvičkih slapova raspoređuje svoju snagu u razgranati pad. Ispod posljednjeg jezera, Novakovića Broda, nastaju slapovi Sastavci. Voda koja se skuplja u podnožju ovih slapova i voda koja dotječe s Velikog slapa, rađa rijeku Koranu koja dalje nastavlja svoj put pregrađena nekolicinom slapova i prolazeći kroz kanjon vapnenačkih stijena.

Plitvička su jezera smještena na istoku Like, između Male Kapele i Ličke Plješivice. Obgrljena su šumom i nisu na visokoj nadmorskoj visini pa su u potpunosti uklopljena u gorski krajolik.

Pomisao na Nacionalni park Plitvička jezera prije svega su – jezera, koja i jesu najatraktivniji fenomen. Zaštićena površina Parka daleko je veća i prostire se na gotovo tristotinjak četvornih kilometara. Da bi se jezerski fenomen očuvao, potrebno je bilo zaštiti njegovo okruženje i slivno područje.

Vodene veze u kršu su i podzemne i nadzemne. Šuma je veliki „regulator“ plitvičkih voda. U vlažnim razdobljima zadržava vodu, a u sušnima „sačuvanu“ raspoređuje kako bi se život opskrbio nezamjenjivim elementom, vodom.

Šume na Plitvičkim jezerima u redu su najočuvanijih šuma i prisutno je čak 11 šumskih zajednica. Čorkova uvala najočuvaniji je prirodni kompleks šume u parku. Na osamdeset hektara velikoj površini zabilježena je netaknuta prašumska struktura jelovo-bukove šume na nadmorskoj visini do 1028 metara. Stabla se tamo propinju uvis i  preko pedeset metara: impozantno je naći se podno tih gorostasa.

Najpoznatiji šumski stanovnik zasigurno je smeđi medvjed (Ursus arctos). Njegovo kretanje godinama je predmet pažnje i praćenja tako da znamo da redovito napušta granice Parka. Zaštićena je vrsta, kao i vuk. Plitvička šuma neprocjenjivo je utočište zvijerima. Rijetka vidra također obitava upravo ovdje. U vodama se nalaze riječni rak (Astacus astacus) i potočna pastrva (Salmo trutta fario). Flora je također zaštićena, među ostalim i brojne vrste orhideja – čak ih je šezdesetak vrsta, među kojima i gospina papučica (Cypripedium calceolus). S obzirom na to da su jezera smještena u krškom kraju, uz krške fenomene ponikve ili vrtače, tu su jame i špilje. U vapnenačkom dijelu Plitvičkih jezera i u kanjonu Korane nalazimo Crnu pećinu i pećinu Vile Jezerkinje.

U skladu sa zaštićenim područjem Parka, u njegovim granicama, živi lokalno stanovništvo u karakterističnim, razbacanim selima dinarskog tipa. Tradicijsko nasljeđe lokalnih ljudi vidljivo je kroz mlinice u Parku i u pokojoj pili za drvo na vodeni pogon.

Većina će izabrati ljeto za posjet Plitvičkim jezerima kada ona buče snagom vode i moći obrušavajućih slapova. Plitvička su lica nezaboravna bez obzira na kalendarsko razdoblje. Ne postoji najbolji trenutak za posjet Nacionalnom parku Plitvička jezera jer su mijenjajuća lica prirode nepromjenjiva u svojoj ljepoti. Paleta jesenskih boja u svim nijansama ogleda se u jezerima i za mnoge je jesen na Plitvičkim jezerima nezaboravna. Zima je fascinantna. U ledu zaustavljena snaga slapova, tišina ledenih livada ispod kojih je jezerska voda. Zadivljujući pejzaž nebrojenih siga.

Nekoć, na prvim kartama iz 17. stoljeća, cijeli je plitvički kraj bio označen nazivom „Vražji vrtal“. U puku isti nije poznat, a kako je prostor povijesno bio nemirna granica prema Osmanlijskom Carstvu, za pretpostaviti je da je naziv u skladu s tom činjenicom. Prvu riječ tog naziva danas je progutala povijest. Ostao je vrt kaskadnih jezera. Prekrasna vodena povorka koju možete pratiti šetajući izgrađenim stazama koje ne remete život jezera i stvaranje sedre, tog osjetljivog graditelja koji ostavlja impozantno prirodno graditeljstvo. Kojom god stazom zašli na Plitvička jezera, valja zadržati svijest da ste počašćeni prolaziti kroz najdojmljiviju kršku cjelinu u svijetu. Gost ste jednog od najvrednijih svjetskih zaštićenih područja.