ZAŠTIĆENA PODRUČJA – IZVOR ŽIVOTA
Uspostava i očuvanje zaštićenih područja – uključujući nacionalne parkove, parkove prirode i ostale kategorije zaštićenih područja – ključna je za zaštitu bioraznolikosti. Učinkovito upravljanje ovim područjima bitno je kako bi se održala kvaliteta življenja u lokalnim zajednicama koje okružuju zaštićena područja. Nadalje, šira zajednica očuvanjem bioraznolikosti osigurava višestruke koristi ekosustava, poput zdrave hrane, čiste vode, lijekova i zaštite od brojnih utjecaja prirodnih katastrofa i klimatskih promjena.
Unatoč sve većoj priznatosti financijskih i nefinancijskih vrijednosti zaštićenih područja među znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu prirode, njihova važnost i dalje ostaje nedovoljno razumljiva i podcijenjena. Rezultat toga je činjenica da mnoga zaštićena područja (posebno parkovi prirode) nemaju dovoljno financijskih sredstava za osnovnu djelatnost – zaštitu i očuvanje prirode. Zbog nedovoljne financijske potpore, kao i brojnih drugih poteškoća, upravljanje zaštićenim područjima ostaje veliki izazov.
HRVATSKA – ZEMLJA IZNIMNO VELIKE BIORAZNOLIKOSTI
Hrvatska se prema stupnju bioraznolikosti ubraja među najbogatije europske zemlje s više od 38 265 prisutnih vrsta od kojih je 1089 endemskih. Hrvatska je treća zemlja u Europi po omjeru površine i brojnosti vrsta flore te osma po raznolikosti sisavaca. Od pet velikih zvijeri koji žive na području Europe, tri se mogu pronaći u Hrvatskoj – sivi vuk (Canis lupus), eurazijski ris (Lynx lynx) te smeđi medvjed (Ursus arctos).
Hrvatska trenutno ima kvalitetno razvijen sustav s ukupno 9 kategorija i 410 zaštićenih područja koja uključuju posebne i stroge rezervate, nacionalne parkove, parkove prirode, regionalne parkove, spomenike prirode, značajne kopnene i morske krajobraze, park-šume i spomenike parkovne arhitekture. Ta zaštićena područja u cjelini pokrivaju ukupno područje od 821 330,01 hektara, što predstavlja približno 9,3 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske (Bioportal, 22.02.2021.).
IZAZOV: KAKO OSIGURATI ODRŽIVO UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Ojačan sustav upravljanja zaštićenim područjima te osigurano povoljno stanje očuvanosti vrsta i staništa ključni su ciljevi nacionalne strategije zaštite bioraznolikosti Republike Hrvatske. Kako bi se strategija i vizija mogle ostvariti, potrebno je umanjiti/ukloniti postojeće barijere i ključne prijetnje.
Neke od najvećih prijetnji bioraznolikosti su gubitak i degradacija prirodnih staništa, loše upravljanje vodnim resursima, neodržive prakse izlova ribe, zagađenje, ilegalni lov i utjecaj na klimatske promjene.
Uz nadopunu navedenim prijetnjama, postoje i još neke značajne institucionalne slabosti koje otežavaju učinkovit i održiv sustav upravljanja zaštićenim područjima:
- Sustavne slabosti u institucionalnom okviru nacionalnih zaštićenih područja, uključujući nedovoljnu razinu kontrole su: slaba koordinacija između pojedinih institucija, nejasne odgovornosti, preklapanje prilikom obavljanja poslova, financijska neučinkovitost.
- Neučinkovitost u korištenju i nejednakost u raspodjeli sredstava u nacionalnim zaštićenim područjima.
27 MILIJUNA KUNA ULAŽE SE U POBOLJŠANJE UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA
Kako bi se osiguralo učinkovitije upravljanje zaštićenim područjima, projekt pod nazivom PARCS provodio se u periodu od četiri godine (2014.–2017.) od strane Ministarstva za zaštitu okoliša i prirode (danas Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u partnerstvu s javnim ustanovama (nacionalnim parkovima i parkovima prirode), te uz financijsku podršku Globalnog fonda za okoliš (GEF) u iznosu od 27 milijuna kuna.
PARCS projekt pomoći će u otklanjanju ključnih institucionalnih slabosti uz istovremeno jačanje kapaciteta financijskog upravljanja javnih ustanova odgovornih za zaštićena područja kako bi se smanjila troškovna neučinkovitost, povećao prihod od korisničkih naknada i razvio mehanizam dijeljenja naknada među parkovima. Pomaganjem očuvanju hrvatskih prirodnih vrijednosti i zaštitom bioraznolikosti, projekt će također pomoći podizanju kvalitete življenja, podizanju svijesti o važnosti zaštićenih područja i općenito doprinijeti održivom razvoju.