Aktivnosti
Biciklizam
Kroz Papuk vodi šest atraktivnih biciklističkih staza, makadamskih i kroz šumu. Vožnja omogućuje poglede na grebene Papuka, prolazi vidikovcima, kamenolomima i dolinama. Staze vode i do izvora Jankovca, za mnoge najljepšeg mjesta u Parku prirode.
Planinarenje
Postoje četiri označene planinarske staze. Uobičajeni doživljaj Slavonije kao ravničarske regije mijenja se prolaskom bilo kojom od staza koje su srednje teške. Posjetiteljima je osobito zanimljiv Jankovac i slap Skakavac zbog vodopada visokog 28 metara, a koji se obrušava preko visoke stijene u kanjon Kovačice.
Alpinizam/penjanje
Dva su vrlo atraktivna penjališta: Sokolina i Duzluk. Na Sokolini su postavljeni smjerovi i za početnike, a posebna je zanimljivost da je stijena izgrađena od kvarca, za razliku od ostalih u Hrvatskoj koje su uglavnom karbonatne stijene. Duzluk je nešto zahtjevnije penjalište, a oba pružaju izvanredne poglede na Papuk.
Škole u prirodi
Papuk je i geopark te je zbog toga pravo mjesto za učenje o geologiji kroz program Rupkova geološka škola koji upoznaje osnovnoškolce sa stijenama i geološkim procesima. Drugi je program usmjeren na obuku u šumskoj orijentaciji kroz privlačnu igru potrage za blagom.
Vođene ture
Od proljeća do jeseni posjetitelji mogu birati šest jednako atraktivnih vođenih tura. Poučne staze Ružica grad, Rupnica, Grofova staza ili ostale pravi su smjer za upoznavanje svih posebnosti Parka prirode Papuk. Bez stručnog vodstva posjetitelji bi mogli otići s mnogo slabijim uvidom i doživljajem ovog vrijednog prostora koji se otkriva znanjem.
Ugostiteljstvo i smještaj
U ponudi su planinarski domovi, prenoćišta i restorani. Usluga je po dogovoru s posjetiteljima pa je posjet potrebno planirati unaprijed. Privatni iznajmljivači nude i lokalnu gastronomiju iz lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Vožnja brodom ili čamcem
U Eko-točki Jankovac moguće je iznajmiti kanu s opremom i voziti se gornjim jankovačkim jezerom. Nova aktivnost nudi drukčiji način uživanja u prirodi Papuka za one koji znaju spojiti odmor s aktivnošću.
Poučne staze
Među šest poučnih staza, Ružica grad je najzanimljivija posjetiteljima i nerijetko je ona prvi izbor. Vodi šumskim putem od jezera do srednjovjekovnog grada koji je jedan od najvećih i najbolje očuvanih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj.
Atrakcije
Drenovačka utvrda Klak
Drenovačka srednjovjekovna utvrda Klak nalazi se na 305 metara nadmorske visine južno od mjesta Slatinski Drenovac.
Smještena je na dominantnoj uzvisini iznad kanjona Jankovački potok. Prvi se put spominje u 14. stoljeću i od tada često mijenja vlasnike. Utvrda je već u 16. stoljeću bila u lošem stanju i oštećena.
Utvrda Voćin
Voćinska utvrda nalazi se na dominantnom položaju iznad ušća Djedovice i Jovanovice koje na tom mjestu formiraju Voćinsku rijeku, na približno 300 m/nv.
Voćinska utvrda prvi se put spominje 1317. godine u darovnici kralja Karla I. Roberta. U borbama za oslobođenje od Osmanlija 1687. godine utvrda Voćin je porušena, te nakon toga nije više obnovljena.
Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu
Najveća sakralna građevina predosmanlijskog doba u Slavoniji, jednobrodna kasnogotička crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije, sagrađena je oko 1500. godine u stilu raskošne gotike.
U svojoj povijesti crkva je više puta spaljena i srušena, posljednji put 1991. godine u Domovinskom ratu. Crkva je u potpunosti obnovljena 2011. godine.
Utvrda Kamengrad
U blizini naselja Kamenski Vučjak nalaze se ostaci utvrde Kamengrad, koja se prvi put spominje 1421. godine, no smatra se da je sagrađena u 13. stoljeću.
Kamengrad je mijenjao više vlasnika (od Nikole Treutala, Petra Čeha Levanjskog, Ivana Zapolje do obitelji Tahy) sve do okupacije Osmanlija 1539. godine, koji su u njemu držali vojničku posadu. U borbi carskih vojnika s Osmanlijama za oslobođenje, grad je djelomično razoren te je nenastanjen zadnjih 300 godina.
Utvrda Velika
Srednjovjekovna utvrda Velika nalazi se oko 1 km sjeverno od današnjeg naselja, na nadmorskoj visini od 452 m, na južnom rubu brda Lapjak.
Gad je mogao nastati u 13. stoljeću i bio je vlasništvo plemića Velyke i Bekefi Velyke, a nakon dolaska Osmanlija postaje vojnička postaja. Danas je velički grad samo djelomično sačuvan, no još uvijek izaziva divljenje izletnika i planinara jer do njega vodi markirana planinarska staza.
Crkva sv. Augustina
Osnovu današnje župne crkve sv. Augustina u Velikoj čini omanja građevina iz druge polovice 13. stoljeća, a ostali dijelovi današnje crkve nastali su u kasnijim razdobljima. Na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće franjevci su u Velikoj osnovali samostan, obnovili vinograde, te počeli s pastoralnim radom i obnovom oštećenih crkava.
Uz vjerske dužnosti fratri su u 17. stoljeću imali samostansku školu, novicijat i sjemenište, što potvrđuje da je Velika bila značajno crkveno i kulturno središte tadašnje Slavonije.
Arheološko nalazište Kaptol - Gradci
Tijekom starijeg željeznog doba (750.–300. g. pr. Kr.) u Požeškoj kotlini i okolnim gorama bila su mnoga naselja povezana s Kaptolom kao središtem.
Ovo svjetski poznato nalazište halštatske kulture izuzetno je po nalazima bogatih kneževskih grobova pod humcima (tumulima) vezanima uz spaljivanje pokojnika i stavljanje pepela u žare (urne). Keramičke posude crne boje, često premazane finim slojem grafita i ukrašene životinjskim rogovima, svjedoče o bogatstvu i moći kaptolskih kneževa.
Stari grad Kaptol
U središtu mjesta Kaptol nalaze se u velikom opsegu sačuvani ostaci utvrde, crkve i stambenog trakta, te nedavno obnovljen crkveni zvonik. Kaptolska utvrda šesterokutni je kasnogotičko-renesansni kaštel s kružnim polukulama i četvrtastom ulaznom kulom.
Utvrda je bila okružena opkopom, vjerojatno punjenim vodom iz obližnjeg potoka, tako da je pristup bio moguć samo preko mosta. Utvrda po stilu gradnje odgovara tzv. tipu Wasserburg 15. i 16. stoljeća i predstavlja jednu od najbolje sačuvanih slavonskih utvrda predosmanlijskog vremena.
Stari grad Oršulić
Ostaci srednjovjekovne utvrde Oršulić, poznatije kao Stari grad, nalaze se ispod vrha Kapavac (792 m), na oko 3 km udaljenosti od Ružica grada. Utvrda je izgrađena na teško pristupačnom brijegu na oko 700 m nadmorske visine, zaštićena strmim brdskim kosinama.
Riječ je o plemićkom gradu ili utvrdi koja još nije sasvim istražena. O ovoj utvrdi nema izravnih povijesnih podataka, iako je moguće da se u povijesnim izvorima iz 13. i 14. stoljeća neki podaci odnose upravo na ovu utvrdu, a ne na obližnji Ružica grad.
Ružica grad
Srednjovjekovna utvrda Ružica grad jedan je od najvećih srednjovjekovnih fortifikacijskih kompleksa u Hrvatskoj. Smještena između sjevernih obronaka Papuka i Krndije, južno od sela Duzluk, ova utvrda površine 8000 m² zauzima hrbat na visini od 378 m, pristupačan samo s južne strane.
Ružica grad najbolje je znanstveno istražen, valoriziran i prezentiran spomenik kulture najviše kategorije na ovom prostoru.
Manastir sv. Nikole
Manastir sv. Nikole (Nikolaja) nalazi se oko 3 km južno od grada Orahovice, ispod gorskih vrhova Petrov vrh i Djedov nos.
Manastir je smješten na osami, u manjoj brdskoj dolini gornjeg toka Babinog potoka koji nedaleko izvire pod nazivom Iskrica. Manastir sv. Nikole osnovan je krajem 16. stoljeća.
Kutjevački povijesni kompleks
Kutjevački povijesni kompleks obuhvaća crkvu sv. Marije, južno krilo nekadašnjeg cistercitskog samostana (današnji dvorac), dva manja krila (zapadno i istočno), sustav vinskih podruma i park.
Cistercitska opatija sv. Marije osnovana je 1232. godine, a pretpostavlja se da je ubrzo nakon toga započela gradnja župne crkve.
Geološki lokalitet Rupnica
Rupnica je još 1948. godine proglašena prvim geološkim spomenikom prirode u Hrvatskoj. Njegovo geološko značenje je u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena, u obliku četverokutnog i šesterokutnog stupastog lučenja albitskog riolita.
Stupovi su nastali kao posljedica stvaranja pukotinskih sustava pri hlađenju magme na prolazu prema površini Zemlje.
Geološki lokalitet Trešnjevica
Geološki lokalitet Trešnjevica nekada je bio kamenolom, a nalazi se uz samu cestu Voćin – Zvečevo. Na lokalitetu Trešnjevica susreću se izuzetno dobro otkriveni rojevi raznovrsnih efuzivnih (vulkanskih) stijena koje presijecaju stariji magmatski kompleks.
Geološka zanimljivost lokaliteta leži u iznenađujuće brojnim i raznovrsnim varijetetima stijena (granit, basalt, riolit, gnajs) koji se među sobom razlikuju po starosti, načinu pojavljivanja, teksturama, strukturama, mineralnom i kemijskom sastavu. Lokalitet također ima genetsku sponu prema zaštićenom lokalitetu Rupnica s kojim dijeli neke od značajki. Trešnjevica predstavlja izuzetan lokalitet za proučavanje magmatskih i metamorfnih stijena, njihovog načina pojavljivanja, za studij magmatskih procesa, struktura i tekstura.
Stanište močvarnog plavca
Prilikom botaničkih istraživanja, na biljci plućnoj sirištari (Gentiana pneumonanthe L.) uočena su jajašca močvarnog plavca (Phengaris alcon alcon), kritično ugrožene svojte leptira u Hrvatskoj. Odrasle jedinke zabilježene su 2012. godine i tada su započeta istraživanja populacije, ali i zanimljivog životnog ciklusa ove vrste leptira.
Osim na Papuku, močvarni plavac zabilježen je još samo u Nacionalnom parku Plitvička jezera te u Grubišnom polju. Ovaj leptir dolazi samo na određenom tipu staništa – vlažnim livadama na kojima raste njegova biljka hraniteljica plućna sirištara, ili rjeđe šumska sirištara (Gentiana asclepiadea L.), te na kojima su prisutni mravi domaćini roda Myrmica. Odrasli močvarni plavci pojavljuju se tijekom srpnja i kolovoza kada nakon oplodnje polažu jaja na biljku hraniteljicu. Nakon desetak dana iz jajašaca izlaze male gusjenice koje se uvlače u cvjetni pup, gdje se hrane dijelovima biljke. Nakon otprilike tri tjedna u toplo predvečerje, kada je aktivnost mrava najveća, gusjenica progrize svoj put kroz cvijet i na svilenoj niti spusti se na tlo. Na stražnjem dijelu svog tijela ona izlučuje slatku tekućinu koja privlači i hrani mrave, koji je zbog toga odnose u svoj mravinjak. U mravinjaku se radnici mrava prema gusjenici ponašaju kao prema vlastitim ličinkama – hrane ih i čiste. U Republici Hrvatskoj močvarni plavac je kritično ugrožena svojta leptira te je Zakonom o zaštiti prirode strogo zaštićen. U tijeku je izrada Plana upravljanja s akcijskim planom očuvanja močvarnog plavca, stoga je potrebno utvrditi stanje populacija svojte, ciljeve i aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se očuvala ova svojta i njeno stanište.
Brzaja
Potok Brzaja jedan je od najočuvanijih potoka Parka prirode Papuk. Papuk je bogat planinskim izvorima i potocima, a Brzaju obilježava najveća raznolikost makrozoobentosa, riblje populacije su dobro očuvane, odnosno zastupljen je veliki broj vrsta riba i velika gustoća populacija.
Ihtiološkim istraživanjima ovdje su zabilježene potočna pastrva, potočna mrena, peš, uklija i paklara, a Brzaju obilježava i relativno velika raznolikost vodenih kukaca iz skupina Ephemeroptera, Plecoptera, Trichoptera i Coleoptera što je obilježje čistih planinskih potoka. Na području gornjeg toka Brzaje izgrađeno je Zvečevačko jezero površine 3,1842 ha, nekada vrlo popularno izletište. Cijelom svojom dužinom Brzaja privlači posjetitelje da se zaustave i bar na tren pogledaju jedinstvene vizure i poslušaju žubor koji obogaćuje tišinu netaknute i očuvane prirode Parka prirode Papuk.
Čarugin kamen
Iznimno zanimljiv geološki lokalitet Čarugin kamen ime je dobio po jednako zanimljivoj povijesnoj ličnosti – slavonskom odmetniku i hajduku Jovanu Stanisavljeviću Čarugi. Oko Čarugina lika isplele su se brojne priče i predaje, a jedna od njih kaže da je skrivajući se i pljačkajući po slavonskim šumama, jednom prilikom da bi zaustavio vlak koji je prenosio novac za plaće radnika u jednoj šumariji, odvalio stijenu i bacio je na tračnice.
I tako je nastao tzv. Čarugin kamen. Osim što ovaj geološki lokalitet u sebi nosi sjećanje na burna vremena i povijesna događanja u Slavoniji, on je izniman i po svojim geološkim osobinama. Njegova primarna geološka osobina su migmatitske stijene na kojima se uočava zanimljiva vrpčasta tekstura – migmatiti su inače neobične stijene izgrađene od svijetlih vrpci (koje nastaju pretaljivanjem dijelova ishodišnih stijena, uglavnom gnajsova) te tamnih vrpci (koje su zapravo nerastaljeni ostatak ishodišnih stijena).
Svinjarevac
Iznimno bogatstvo mahovina na ovom staništu čini Svinjarevac jedinstvenim ne samo u okviru Papuka, nego na razini čitave Hrvatske. Lokalitet Svinjarevac bio je poznat od 1995. godine kao jedno od malobrojnih nalazišta plosnate crvotočine (Diphasiastrum complanatum) u Hrvatskoj, a zatim je 2009. godine privukao istraživače kao lokalitet dotad neodređene vrste maha tresetara.
Recentna istraživanja pokazala su iznimno veliko bogatstvo mahovina, čak 52 vrste, i lišajeva. Od osobitog je značenja mah tresetar vrste Sphagnum quinquefarium koji u prostranim, vrlo gustim i debelim sagovima prekriva šumsko tlo. Zbog crvene je boje upadljiv i dominira u krajoliku ove zajednice. Čini je vizualno lijepom i drugačijom od bilo koje druge šumske zajednice u Hrvatskoj. Štoviše, u Hrvatskoj dosad nije zabilježena niti jedna šumska zajednica u kojoj bi mahovi tresetari dominirali s bjelogoričnim drvećem. Zbog toga je ova šuma značajna na nacionalnoj razini jer znatno doprinosi biološkoj raznolikosti Hrvatske i osebujnosti njezine flore i vegetacije.
Geološki lokalitet Vranovo
Geološki lokalitet Vranovo specifičan je po vrlo neobičnoj i retrogradno izmijenjenoj metamorfnoj stijeni – filonitu, čiji se postanak vezuje za višestruko boranje, deformaciju i metamorfizam niskog stupnja. Lokalitet je vrlo zanimljiv jer pokazuje postupne i dugotrajne faze i procese boranja, svijanja i oblikovanja stijena od starijih, prekambrijskih razdoblja pa sve do novijih tektonskih događanja.
Vranovo je jedan od važnijih lokaliteta na području Parka prirode Papuk zato što nam daje izvrstan uvid u bogatu i raznoliku povijest geološkog razvoja ovog dijela Hrvatske – naime, na relativno malom području Papuka inače pronalazimo neke od najstarijih stijena u Hrvatskoj.
Geološki lokalitet Vrhovci
Najstarije tercijarne naslage na području Parka prirode Papuk su jezerski i riječni sedimenti koji su nastali prije 23 milijuna godina. Često u njima nalazimo fosile kontinentalne flore i faune. Prije 16,5 milijuna godina došlo je do prodiranja mora i postupnog taloženja sedimenata u plitkom moru koje se zvalo Paratethys, odnosno Panonsko more. Planine Papuk, Psunj i Krndija tada su bile otoci, o čemu svjedoče i brojni fosili tada živućih morskih organizama: algi, koralja, ježinaca, školjkaša, puževa i riba na rubnim dijelovima planina.
Na vrhovačkom području posebno je zanimljiva je delta rijeke koja je obilato ispunjala prostor tadašnje strme morske obale kontinentalnim sedimentima. Nedaleko od Vrhovaca zabilježen je fosilni nalaz donje desne čeljusti nosoroga. Nažalost, krune zuba zbog trošenja su potpuno nestale tako da nije moguće pobliže odrediti rod ni vrstu nosoroga. Florističke značajke toga razdoblja bile su odraz suptropskih klimatskih uvjeta, o čemu svjedoče brojni fosilni ostaci biljaka (Phragmites oeningensis, Andromeda protogea, Myrica lignitum, Laurus primigenia, Cinnamonum sp., Legumisites sp., Eukaliptus oceanica i dr.). Plitka topla mora, poput Panonskog mora, bila su također stanište različitih vrsta morskih pasa. U blizini Vrhovaca pronađen je zub morskog psa (roda Hemipristis), a zanimljivost je da je relativno čest nalaz u ovakvim naslagama i zub izumrle vrste morskog psa Charcharocles megalodon, prave morske nemani koja je mogla narasti do 15 metara dužine.
Uviraljka
Ovaj krški fenomen najznačajniji je geomorfološki lokalitet u Parku prirode Papuk. Ponor Uviraljka nalazi se na 810 m/nv u blizini najvišeg vrha Papuka. Ponor je nastao prije nekoliko milijuna godina u karbonatnom kompleksu Papuka tektonskim utjecajem te erozijskim djelovanjem vode – potoka koji ponire u dubinu.
Dubina ponora je 28,4 metra, a ukupna dužina dosad istraženih kanala je 96 metara. Još je veće značenje ponora Uviraljka kao zoološkog staništa, odnosno zimovališta rijetkih i ugroženih vrsta šišmiša. Na zimovanju je zabilježeno 11 vrsta šišmiša, što predstavlja zimovalište s najvećim brojem vrsta u Hrvatskoj. Broj jedinki šišmiša varira, a kreće se oko 500-tinjak. Zanimljivo je da neki šišmiši prelete i više stotina kilometara da bi proveli zimu u ponoru Uviraljka.
Jama Suhodolka
S preko 90 metara dubine, Suhodolka je najdublja jama u Slavoniji i najznačajniji speleološki nalaz na Papuku. Većina speleoloških objekata na Papuku nalazi se daleko od naselja i potpuno je nepoznata. To je jedan od glavnih razloga što su objekti na Papuku vrlo dobro očuvani i utjecaj čovjeka na njima je minimalan.
Suhodolka je topografski snimljena, a prostori u jami neobično su veliki za Papuk. Širina gornje vertikale je preko 10 metara, a ukupna dužina jame je oko 70 metara. Prilikom istraživanja u jami je sakupljana fauna i po prvi put su pronađeni rakušci roda Niphargus na masivu Papuka. Jama Suhodolka, ali i ostali vrijedni i brojni speleološki objekti Papuka potvrđuju da je Slavonija nepravedno zanemarena od strane speleologa i da krška područja, ma kako mala bila, skrivaju u sebi zanimljive podzemne prostore i živi svijet u njima.
Geološki lokalitet Kutjevačka rijeka
Geološke značajke područja Kutjeva dio su iznimnog geološkog bogatstva slavonskih planina i jedan od razloga proglašenja zaštite Parka prirode Papuk. Duž Kutjevačke rijeke označeno je 8 geoloških lokaliteta koji služe u svrhu interpretacije jednog geološkog slijeda od najstarijih stijena Hrvatske pa sve do najmlađih geoloških tvorevina.
Geološki profil Kutjevačke rijeke u svojoj duljini od svega nekoliko kilometara otkriva nam geološki sastav i građu Papuka, ali i građu slavonskih planina, od najmlađih neogenskih sedimenata pa do sedimentnih stijena srednjeg trijasa. Znanstveno najzanimljiviji dio profila odnosi se na metamorfni kompleks čiji su pojedini dijelovi nastajali na različitim tlakovima i temperaturama u dubini Zemlje. Najstariji dio tog kompleksa ujedno su i najstarije stijene Papuka, koje su tijekom geološke prošlosti pretrpjele intenzivnu i višestruku metamorfozu.
Botanička područja Turjak
Područje Turjaka prekriveno je s oko 100 godina starom šumom hrasta medunca i crnog jasena unutar koje se javljaju otvorena kamenjarska područja i mali vapnenački travnjaci. Šumska zajednica hrasta medunca i crnog jasena predstavlja ostatak termofilne vegetacije tercijara zbog čega je danas to jedno od najtoplijih područja Papuka. Tlo je plitko i prekriveno suhim listincem te mjestimično na podlogu izbija karbonatna podloga (vapnenci).
Područje Turjaka nalazi se na 600 – 685 m/nv, a na vršnoj zoni brda nalazi se stabilna populacija ivanjskog rovaša (Ablepharus kitaibelli Bibron & Bory 1833). To je najmanji gušter u Hrvatskoj, a na području PP Papuk otkriven je 2008. godine. Osim na području Parka prirode Papuk, ivanjski rovaš zabilježen je još samo na području Iloka. Ukupna duljina tijela odraslih jedinki dosegne jedva 13 cm, a težine su od 0,7 do 1,5 g. Za razliku od ostalih guštera, ima noge koje izgledaju premaleno s obzirom na tijelo i to mu daje zmijoliki izgled, a na očima mu nedostaju kapci što je neuobičajeno kod guštera. Osim Turjaka, vrlo su vrijedna i susjedna brda – Pliš, Mališćak i Lapjak. Područje ova četiri brda površine je oko 190 ha i obuhvaća izolirana staništa kontinentalnog krša na kojem su mjestimično prisutna otvorena, kamenjarska staništa, netipična i rijetka u istočnom dijelu Hrvatske. Na pojedinim malim šumskim travnjacima tih brda raste najveći broj ugroženih i zaštićenih biljaka Parka prirode Papuk. Za neke od njih, kao npr. za veliku sasu i crveni uskolisni likovac, ovo je područje jedino mjesto gdje rastu u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. Područje je bogato i kaćunima (orhidejama). Zanimljiva vrsta je majmunska orhideja koja je ime dobila po tome što su joj latice slične majmunskim rukama i nogama. Područje Turjaka, Mališćaka, Pliša i Lapjaka privremeno je bilo zaštićeno u kategoriji posebnog botaničkog rezervata, a potrebno je osigurati njegovu trajnu zaštitu.