Na Lastovu prestaje potraga za mjestom s beskrajnim pogledom. S vidikovca Hum, visokog 417 metara, pruža se jedan takav na more i otoke. Beskrajno plavetnilo. S druge strane, pak, brežuljci, usječene morske uvale, plodna polja i nešto niži vrhovi – Mali Hum (415 metara) i Pleševo brdo (400 metara).

Na morskom ulazu u uvalu Skrivena luka nalazi se rt Struga. Još je 1839. godine tu sagrađen istoimeni svjetionik. I tu se nalazi još jedno mjesto za pogled u beskrajno plavetnilo. S devedeset metara, sa samog ruba strme litice pruža se pogled u beskraj. Rijetkost za ljudske oči u prostoru u kojemu smo navikli da sve ima početak i kraj.

Zapravo, na Lastovu i Lastovskom otočju za mnoge prestaje i potraga za savršenim odredištem. Ovaj je prostor nerijetko konačna destinacija najizbirljivijih putnika čija čula traže svu zemaljsku ljepotu koja se može zamisliti. Lastovo je među najsunčanijim jadranskim otocima s dugim i suhim ljetima, blagim zimama bez snijega, a zbog pučinskog položaja ne doživljava nagle promjene vremena.

Lastovski arhipelag istinska je rajska oaza Mediterana. Posjet otočkim plažama u memoriji posjetitelja ostaje kao doživljaj otkrića neotkrivenoga prostora. Jedan od njih je, primjerice, Skrivena luka, na južnoj strani otoka Lastova.

Zapadno otočje i otok Sušac, te Donji škoji (Lastovnjaci) i Gornji škoji (Vrhovnjaci) – ukupno 44 otoka, otočića i hridi čini Park prirode Lastovsko otočje.

Park prirode dobio je ime po najvećem otoku, Lastovu. Najjužniji je to naseljeni otok u Hrvatskoj. 

Još do posljednjeg ledenog doba, prije trinaestak tisuća godina, pripadao je obali dok potonućem nije nastao Jadran kakav danas poznajemo. To je, naime, i razlog zašto se otok uzdiže s plitkog hrpta koji se proteže od Pelješca do Monte Gargana – Palagruškim pragom. S obje strane toga praga morske su dubine veće – posebice na jugu gdje se dno obrušava na 1350 metara!

Čudesna je otočnost arhipelaga. Plavetnilo mora posuto je zelenim otocima obrubljenima nepristupačnom kamenom obalom. Uzbudljiv i razigran, a istodobno smirujući pejzaž otočja nudi neprestano otkrivanje kanala, uvala i hridi. Osobito je atraktivan za plovidbu. S istočne strane su Lastovnjaci, a u daljini Vrhovnjaci.

Današnje Lastovo i okolni otoci nastajali su duboko na oceanskom dnu prije oko 150 milijuna godina. Na dnu su se milijunima godina taložili skeleti i kućice morskih organizama dok otoci nisu „izronili“ iz mora.  Upravo je takvo nastajanje razlog dolomitno-vapnenačkom tlu Lastova i tako brojnim špiljama, jamama i poljima. Ipak, nisu sve površine iste strukture jer otočje ima svoje kamene gorostase, hridi i strmce, među kojima je visinom najatraktivniji onaj u Skrivenoj luci.

Otočnu obalu ne krasi „gostoljubivost“. Uglavnom je nepristupačna. Prići otocima zato je najbolje plovilima i ovaj je dio Jadrana nautička meka. Bijela jedra jedrenjaka, debelo plavetnilo mora i sjaj sunca – jer ovo je i brojem sati jedan od najsunčanijih dijelova Jadrana – česta su slika otočja. Izuzetak što se tiče pristupačnosti u akvatoriju su Vejo i Malo lago.

Kontrast nerazvedenoj obali dinamičan je reljef otočke unutrašnjosti. Upravo zbog spomenute geološke prošlosti tu su brojne špilje. Najpoznatija lastovska špilja je Rača u kojoj su pronađeni tragovi života čovjeka. Geomorfološki je spomenik prirode i bogato arheološko nalazište. Dugačka je 70 metara i impresionira bogatstvom špiljskih struktura, „nakita“ i stupova iznimnih oblika. Značajna je i špilja Medjedina u kojoj je ne tako davno živio i „morski čovik“, kako se uobičava zvati sredozemnu medvjedicu (Monachus monachus). Najugroženiji i najrjeđi je to tuljan na svijetu. Rijetkost je vidjeti ga u akvatoriju Parka, no i ti dragocjeni susreti bude nadu u povratak „morskog čovika“ u njegov davni dom. Lastovske su špilje dom za najmanje 16 vrsta šišmiša.

Podzemlje otoka Lastova puno je bočate vode jer su tektonska pomicanja napravila napukline i kanale koje je ispunilo more i kišnica iz propusnih tala. Pitka voda na otocima je dragocjenost. Otočani je dobivaju upravo iz tih bočatih voda i uz upotrebu desalinizatora.

Lastovo je brdovit otok s pedesetak plodnih polja. Za razliku od ostalih krških, lastovska su puna pijeska i lapora koje je nanosio vjetar. Samo tridesetak posto polja je obrađeno. Otočko je stanovištvo starije dobi pa se većina polja ne obrađuje. Većinu krase brojne lokve na kojima uživa čak 12 vrsta vretenaca, najbržih letača u svijetu kukaca.

Otočko je stanovništvo starije dobi i malobrojno pa plodna polja, naprosto, nema tko obrađivati. Mladi se ljudi još uvijek rijetko odlučuju za život na otoku.

Osamljenost i udaljenost Lastova učinila mu je mnoga dobra. Biološki je to jedan od najočuvanijih prostora na Sredozemlju. Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) otok je proglasila prostorom od posebne važnosti za očuvanje ukupne bioraznolikosti Sredozemlja. Gustim otočkim šumama dominiraju hrast crnika (Quercus ilex) i alepski bor (Pinus halepensis) – to su vrste izuzetne otpornosti na morske utjecaje.

Izobilje sunčeva svjetla i noćne vlage na području Lastova omogućili su život za više od 800 biljnih vrsta, među kojima i 20 endemskih. Pedeset je ugroženih vrsta ovdje sigurnog korijenja, a ljepotom se posebno ističe 20 vrsta orhideja.

Najzapadniji otok arhipelaga je Sušac. Botanički dragulj Jadrana s više od 250 zabilježenih vrsta. Stanište je biljnih vrsta Egeja i talijanskog juga, odnosno najjsjevernija točka gdje se mogu sresti. Stoga Sušac ljeti obilježavaju listopadne šikare poput onih rijetke drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides) koja lista i cvate početkom jeseni, donosi plodove zimi, a krajem proljeća odbacuje listove.

Uz morske raspukline raste endem sušačka vrzina (Brassica cazzae).

Bogatstvo i raznolikost ptičjih vrsta iznimna su vrijednost Parka. Lastovsko je otočje zbog svoje udaljenosti važno odmorište i mjesto hranjenja pticama na njihovom godišnjem putu preko Jadrana do Apeninskog poluotoka i dalje u Afriku. Do sada je na području cijelog otočja zabilježeno 145 vrsta ptica. Među njima posebno se ističu ptice grabljivice poput vjetruše (Falco tinnunculus), eleonorinog sokola (Falco eleonorae) i sivog sokola (Falco peregrinus). Na otočićima istočnog dijela Parka gnijezdi se čak 70% hrvatske populacije sredozemnog galeba (Larus audouinii), a na otocima i otočićima cijelog arhipelaga gnijezde se i kaukal (Calonectris diomedea) te gregula (Puffinus yelkouan), što znaju stanovnici Zaklopatice osluškujući gregulino karakteristično noćno glasanje.

Lastovsko otočje ima samo jednu prisutnu vrstu zmije, a ona nije otrovna, pa se bezbrižno možete šetati pješačkim i biciklističkim stazama ukupno dugim više od 200 km.

Sedamdeset posto površine Parka čini more. Podmorje je poznato po ljepoti raznovrsnih koralja, Posebno se ljepotom ističu naselja gorgonija (Gerardia savaglia), naselja crvenog koralja (Corallium rubrum) te endemični hvarski koralj (Madracis pharensis).

U lastovskom moru obitava oko 150 vrsta riba, a ribari su ipak najsretniji kada ulove skupocjenog jastoga. Podmorje Parka bogato je i spužvama, mekušcima, mahovnjacima, bodljikašima, rakovima te mnogim drugim vrstama, pa su karike podmorskog životnog lanca vrlo snažne.

Iako udaljen od obale, pučinski otok Lastovo u svom zelenilu skriva brojne crkvice, zavjetne kapelice i građevine. Burna povijesna vremena nisu zaobišla Lastovo zbog njegove udaljenosti. Otočani su se 1252. dobrovoljno podvrgli vlasti Dubrovačke Republike, a zauzvrat su dobili pisana jamstva, zakletvu, o autonomiji odlučivanja o ustroju i odnosima u komuni te da će se poštovati svi običaji otočana. Na javnom zboru u Lastovu, 10. siječnja 1310. godine, tako je donesen Lastovski statut.

A njihov način života ostavio je brojna predanja i nematerijalnu baštinu u kojoj i danas snažno pulsira bilo minulih vremena. Lastovski poklad jedan je od vrednijih običaja u Hrvatskoj. Pokladni je običaj povezan s maurskom opsadom Korčule 1483. godine. Mauri su poslali svog izaslanika na Lastovo.  Zadaća poslanika bila je da od otočana ishodi predaju. Lastovci su ga zarobili. To je razljutilo Maure pa su krenuli u napad na Lastovo. No, podiglo se silno nevrijeme i uništilo maursko brodovlje. Lastovci su zarobljenika posjeli na magarca i za porugu ga vodili otokom. Predvečer su razapeli dugačko uže i jadnika spustili s uzvisine koja se i danas naziva Pokladareva grža. Od tih davnih vremena Lastovci su ljubomorno čuvali, oplemenjivali i sačuvali običaj Lastovskog poklada prenoseći ga usmenom predajom s koljena na koljeno. Sve do današnjih dana, svake se godine održava Lastovski poklad, bogatstvom nošnje i šarenilom maškara budi Lastovo iz zimskog sna. U svijetu nigdje nema običaja sličnog Lastovskom pokladu.

Udaljenost i izoliranost tijekom vremena samo su ispisivale lastovske legende. Gotovo da bi svaki otočanin mogao ispričati po jednu. I objasniti zašto se na otoku nije sadilo drvo oraha. Postojalo je duboko vjerovanje da bi se pod istim sastajale vještice, a njih otočani nikako nisu htjeli u susjedstvu. I ljepotu otoka opisuju legende. Grčki bog Zeus poslao je izaslanika da pronađe najljepši otok na svijetu i da tako na Olimpu prestane rasprava je li to Lastovo, Mljet ili Korčula. Glavat je promatrao i promatrao otoke, no nije se mogao odlučiti. Zbog neodlučnosti, bogovi su ga pretvorili u kamen – današnji otočić Glavat.

Posebna otočka priča i atrakcija su dimnjaci – fumari. Svojom različitošću izazivaju znatiželju posjetitelja – zašto je baš svaki drukčiji? Ne postoje dva jednaka fumara. Upravo to upućuje na teoriju da su građeni kako bi istaknuli razlike, uglavnom imovinske, među kućama odnosno otočkim obiteljima. Svaki novoizgrađeni fumar bio je veći od svog prethodnika i čudnovatijih ukrasa. Lastovci kao da su se natjecali sa svojim susjedima – tko će imati najzanimljiviji fumar – pa se tako na njima mogu vidjeti i rogovi životinja, koji su imali zadaću otjerati od kuće uroke. Smatra se da je najstariji fumar, danas okružen divljim narančama, onaj u sklopu renesansne kuće obitelji Antica-Biza. Ovi neobični, jedinstveni dimnjaci stvorili su jedinstvenu „scenografiju“ otoka kojoj ne odolijeva niti jedna turistička kamera ili fotoaparat.