Aktivnosti

Ronjenje

Od travnja do studenog dozvoljeno je ronjenje na četiri lokacije. Ronjenje nudi nezaboravno iskustvo gledanja podvjesa na strmcima raskošnih boja, bogatstva morske faune i kolonija crvenih gorgonija. Zbog strmaca je ronjenje u Parku prirode jedinstven i rijedak doživljaj.

Sestrica Mala

Na jugoistočnoj strani otočića nalazi se bova za privez plovila i od nje se roni prema jugoistoku dok se ne dođe do zida, a onda se prati zid koji poput lijevka ulazi u otok i ako pratimo zid dalje prema jugoistoku, dolazi se do prekrasnih podvjesa na strmcu koji su prekriveni mnoštvom boja i oblika kao i bogatim morskim živim svijetom.

Ima mnogo raznovrsne ribe i nekoliko vrsta puževa golaća, a daljnjim plivanjem uz strmac, kad izađemo na samu jugoistočnu puntu i okrenemo se prema zapadu, dolazimo do dijela strmca koji je pokriven bogatom kolonijom crvenih gorgonija. Nakon njih se lagano uspinjemo padinom do platoa koji se pruža na dubini od 20 do 10 m i pokriven je mjestimično velikim stijenama koje kriju mnoštvo vrsta, kao što su murine, škrpine, sargi, fratri, jastozi i hobotnice.
Kad se dođe do kraja platoa do samog zida otočića, prati se zid dok se ne dođe do platoa na kojem se nalazi bova.

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Uz otočić Korotan

Roni se na jugoistočnoj punti (rtu) otočića. Već na dubini od 7–8 m u smjeru jugoistoka nailazi se na 3–4 kaskade(stepenice) koje su zapravo početak zida (zid je visine oko 2–3 m) koji se pruža u smjeru jugoistoka i na njemu nailazimo na raznovrstan život kao što su puževi golaći, hobotnice, razne vrste riba i ostalih zanimljivih morskih organizama (cjevaši, spužve, vlasulje...).

Na dubini od 24 do 27 m na zidu se nailazi na rupu (špiljicu) koja u sebi krije velike kavale, sarge, škrpine i škrpune te je zanimljiva za ronioce koji se bave podmorskom fotografijom. U produžetku zida do otprilike 35 m dubine može se naići na još pokoju škrpinu ili morsku mačku te nakon 35 m zid prestaje. To je otprilike i vrijeme kad bi već trebalo krenuti lagano u izron, a na platou uz sami vrh zida laganim ronjenjem može se susresti mnoštvo sitnije ribe (fratri, ušate, knezovi, crneji, salpe, pirke te puževi golaći) te se na samom kraju odradi dekompresija uz rub zida gdje se opet može susresti dosta zanimljivih detalja morske flore i faune!

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Garmenjak Mali

Na lokaciji postoji bova koja je usidrena na vrhu zida koja se mjestimično spušta do 58 m. Bova se nalazi na zapadnoj strani otoka i roni se na obje strane od bove. Uglavnom je riječ o prekrasnom strmcu koji obiluje životom svih vrsta, a posebno ribe koja u jatima pliva oko lokacije: prvenstveno fratara, ušata, crneja, palamida, gofova i na samom platou salpi koje spokojno pasu na nepreglednim livadama posidonije.

Moguće je vidjeti i kirnje, hobotnice, murine, jastoge, tabinje te nekoliko vrsta puževa golaća. Povratak do bove je najbolji ako se vraćate rubom platoa jer je neposredno ispod platoa strmac porozan i krije mnoštvo rupa ispunjenih bogatom florom i faunom, a nalazi se na dubini od 8 do 15 m i lako se dođe natrag do bove na kojoj se ili neposredno uz nju na platou odradi dekompresija. 

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Garmenjak Veli

Na lokaciji postoji bova za koju se mogu vezati plovila, a samo ronjenje kreće od bove, tj. mjesta gdje je bova usidrena lancem te se lagano spušta u dubinu. Odmah na dubini od 10 m nedaleko od bove nalazi se rupa u kojoj obitavaju velike kavale, a nakon toga nastavljamo do zida i pratimo ga udesno, tj. u smjeru otoka i polako ulazimo u kanjon koji poput lijevka ulazi u otok.

Na 23 metra dubine u samom suženju lijevka nalazi se polušpilja koja je dugačka oko 10 m, a na samom ulasku gotovo uvijek se naiđe na veliku tabinju, a oko nje na mnoštvo trlja koje leže na dnu u grupam. Na samom dnu špilje obitava veliki hlap koji često izađe iz rupe, a posebno na noćnom ronjenju. Špilja je prebogata bojama i oblicima morskog života među kojima možemo zamijetiti puževe golaće, škrpine, sarge i velike fratre te nekoliko kirnji. Nakon izlaska iz špilje prati se desni dio ijevka (kanjona) u smjeru juga i nakon 50 m dolazi se do zida koji nas oduševljava svojom florom i faunom. Tu se često vide jastozi, a  nakon još 50 m dolazi se do druge špiljice koja se nalazi na 42 m dubine i u njoj obitavaju jastozi, škrpine i velike tabinje. U samoj špilji i oko nje moguće je vidjeti nekoliko vrsta morskih ježinaca te se nakon špilje polako dižemo uza zid i pri vrhu na dubini od 15 do 10 m roni se na platou kojim se vraćamo natrag odakle smo došli, a na njemu ima hobotnica, murina, a ni zubaci nisu rijetkost. Ronjenje završava dolaskom u sami lijevak koji je potpuno u sjeni te je jako atraktivan za fotografiranje jer je igra sjena i zraka sunca zadivljujuća.

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Promatranje životinja

Posjetitelji ovdje mogu uživati u pogledu pa i druženju s porodicom dobrih dupina u akvatoriju Parka. Neponovljiv je to doživljaj i mnogima povratna karta u Telašćicu. Dobri su dupini česti gosti vanjskog i unutrašnjeg akvatorija, a u Jadranu živi oko 220 jedinki. Promatrati se mogu i magarci, jer je Telašćica postala svojevrsno utočište za napuštene magarce.

Magarci

Dalmatinski ili primorsko-dinarski magarac hrvatska je autohtona pasmina. Jedna je od izvornih i zaštićenih pasmina u Republici Hrvatskoj i dio je naše nacionalne kulturne i prirodne baštine.

Magarac je oduvijek zauzimao važno mjesto u životu čovjeka pomažući mu u svakodnevnom životu.
U našim krajevima on predstavlja važan dio tradicije i običaja. U prošlosti se magarac koristio kao tovarna životinja, a iznimno je koristan bio na nepristupačnim krškim terenima.
Zbog razvoja modernih tehnologija, danas su magarci manje potrebni i dolazi do njihovog napuštanja.
Park prirode Telašćica postao je svojevrsno utočište za napuštene magarce na Dugom otoku. Tu lokalno stanovništvo dovodi i ostavlja svoje magarce.
Magarci su smješteni u oboru na području uvale Mir oko 100 metara od konobe Tilago.

Životinjske vrste koje se mogu vidjeti: Magarci

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Da

Dobri dupin

U Parku prirode Telašćica posjetiteljima je omogućen boravak u nedirnutoj prirodi. Moguće je uživati u druženju s porodicom dupina u akvatoriju Parka. Dobri dupin (Tursiops truncatus) čest je gost vanjskog, ali i unutrašnjeg akvatorija Parka.

Dobri dupini posljednji su morski sisavci u Jadranu.
Ostale vrste dupina i kitova ovdje borave samo povremeno. 
Procjenjuje se da u Jadranu živi oko 220 jedinki dobrog dupina.
U Hrvatskoj su od 1995. godine dupini zaštićena vrsta.
Dupini se ne smiju proganjati i plovila se ne smiju usmjeravati prema njima. 
Treba im se približiti vrlo sporo, držeći se paralelno s njihovim pravcem kretanja i izbjegavajući nagle promjene smjera i buku. 
Najbolje je ugasiti motor. U krugu od 100 metara od dupina ne bi smjelo biti više od jednog plovila, a u krugu od 200 metara najviše tri. 
Prilikom napuštanja područja s dupinima, ubrzavati treba postupno i tek kada se oni nalaze na udaljenosti od 100 metara.

Životinjske vrste koje se mogu vidjeti: Dupini

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li je aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Poučne staze

Staze su iznimno atraktivne, a tri idu putem ljekovitog bilja. Nezaboravan je to prolazak Parkom prirode Telašćica i zbog mirisa bilja. Za upoznavanje i životinjskog svijeta tu je kružna staza oko jezera Mir opremljena i klupama za odmor s pogledom na čudesnu ljepotu arhipelaga.

Poučna staza oko jezera Mir

Staza je kružna, dužine 2,2 km, te ide uz obalu jezera Mir. Opremljena je interpretativnim pločama, klupicama za odmor, te koševima za smeće. Ploče daju informacije o biljnom i životinjskom svijetu u jezeru i neposrednoj blizini jezera.

Dužina staze: 2,2 km

Trajanje obilaska: 40 min

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Makadam

Napomene: 7

Poučna staza ljekovitog bilja Grpašćak – Gmajno polje

Na stazi se nalaze ploče s nazivima biljaka na hrvatskom i latinskom jeziku.

Dužina staze: 1 km

Individualni ili grupni posjeti: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Makadam

Napomene: U Parku je moguće dobiti knjižicu Staze ljekovitog i aromatičnog bilja Dugog otoka u kojoj su navedeni opis i način upotrebe biljaka.

Poučna staza ljekovitog bilja Gmajno polje – Mir

Na stazi se nalaze ploče s nazivima biljaka na hrvatskom i latinskom jeziku.

Dužina staze: 1,7 km

Individualni ili grupni posjeti:  Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Makadam

Napomene: U Parku je moguće dobiti knjižicu Staze ljekovitog i aromatičnog bilja Dugog otoka u kojoj su navedeni opis i način upotrebe biljaka.

Poučna staza ljekovitog bilja uvala Mir – jezero Mir

Na stazi se nalaze ploče s nazivima biljaka na hrvatskom i latinskom jeziku.

Dužina staze: 2,5 km

Individualni ili grupni posjeti:  Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vrsta staze: Makadam

Napomene: U Parku je moguće dobiti knjižicu Staze ljekovitog i aromatičnog bilja Dugog otoka u kojoj su navedeni opis i način upotrebe biljaka.

Ugostiteljstvo i smještaj

Šest ugostiteljskih objekata, konoba i restorana, nudi mediteransku gastronomiju. U samoj uvali Mir nalazi se restoran uz samu obalu, što je posjetiteljima vrlo privlačno, a ima i kapacitet od 200 sjedećih mjesta. 

Konoba - Tilago

Konoba je smještena uz obalu u uvali Mir. Trenutni kapacitet je 200 sjedećih mjesta.

Važne informacije:

Konoba je otvorena tijekom turističke sezone od svibnja do studenog. Radno vrijeme je od 10,00 do 22,00 h.

Kontakt:

Mob.: 00385 (0)99 270 9606
Tel.: 00385 (0)23 377 096

Restoran - Mare

Restoran je smješten uz obalu na otoku Katina u prolazu Vela Proversa.

Važne informacije:

Restoran je otvoren tijekom turističke sezone od svibnja do studenog.

Restoran - Aquarius

Restoran je smješten uz obalu na otoku Katina u prolazu Mala Proversa.

Važne informacije:

Restoran je otvoren tijekom turističke sezone od svibnja do studenog.

Konoba - Bagatela

Konoba je smještena uz obalu na otoku Katina u prolazu Mala Proversa.

Važne informacije: 

Konoba je otvorena tijekom turističke sezone od svibnja do studenog.

Restoran - Goro

Restoran je smješten uz obalu u uvali Mogrovica.

Važne informacije: 

Restoran je otvoren tijekom turističke sezone od svibnja do studenog.

Restoran - Mir

Restoran je smješten uz obalu u uvali Mir.

Važne informacije: 

Restoran je otvoren tijekom turističke sezone od svibnja do studenog.

Vožnja brodom ili čamcem

Izletnički brodovi čest su prijevoz posjetiteljima do Parka prirode Telašćica. Voze iz Zadra, Vodica, Biograda, s otoka Pašmana i Ugljana. Na Dugom otoku, uz vožnju izletničkim brodom, posjetitelji mogu unajmiti brodicu ili gliser pa se Park može i samostalno posjetiti.  Vožnje su atraktivan način prilaska zaštićenom području.  

Vožnja brodom ili čamcem

U Park prirode Telašćica voze izletnički brodovi na jednodnevnim izletima iz Zadra, Vodica, Biograda, te s otoka Pašmana, Ugljana i Dugog otoka. Također je na Dugom otoku moguće iznajmiti manju brodicu ili gliser te tako samostalno posjetiti Park.

Škole u prirodi

U ovoj se školi uči o pojavi plime i oseke te životinjskom i biljnom svijetu u Parku. Uči se prepoznati različite morske organizme i promišljati o njihovoj prilagodbi promjenjivom staništu kao što je morska obala. 

Mediteranski suhi travnjaci i kamenjarski pašnjaci

Djeca će se kroz terensku nastavu upoznati sa životnom zajednicom mediteranskih suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka.

Po dolasku na teren učenici će se podijeliti u grupe ovisno o broju sudionika. Svaka grupa dobit će potrebni materijal za sakupljanje životinja i biljaka. Nakon prikupljanja, svi će se okupiti te će svaka grupa prezentirati ono što su prikupili, te objasniti što misle zašto upravo životinje i biljke koje su sakupili žive na tom tipu staništa.
Nakon njihovog predstavljanja, voditelji terenske nastave pokazati će im različite vrste s različitih staništa, te će svaka grupa glasati koja vrsta pripada kojem staništu i objasniti svoj izbor vrsta koje pripadaju mediteranskim suhim travnjacima i kamenjarskim pašnjacima.

Ciljana dobna skupina: Osnovna škola 1.–5. razred

Dužina trajanja: 1,5 h

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Živi organizmi u pojasu plime i oseke

Učenici će se kroz terensku nastavu upoznati s pojasom plime i oseke, organizmima koji nastanjuju ovaj predio obale te načinom prilagodbe na život u ovom pojasu.

Učenici obilaze morsku obalu i pomoću obrazaca za prepoznavanje vrsta prepoznaju i bilježe što više različitih morskih organizama. Popis prepoznatih vrsta unose u obrazac zajedno s podacima o vremenskim prilikama na terenu te o salinitetu i temperaturi mora koju samostalno mjere pomoću dobivenih uređaja.
Na kraju slijedi kratka rasprava o zapažanjima te ispunjavanje radnih listića na temu prilagodbe morskih organizama na život u promjenjivom staništu kao što su morska obala i zona plime i oseke.

Ciljana dobna skupina: Osnovna škola 1.–4. razred

Dužina trajanja: 1,5 h

Preporučeni period godine za posjet: Proljeće

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Vođene ture

U turi Prirodne ljepote uvale Mir stručnjaci će posjetitelje upoznati sa značajnim vrstama i staništima u podmorju Telašćice. Obilazi se jezero Mir poučnom stazom i doznaje se više o postanku jezera i posebnostima tog jedinstvenog i zatvorenog ekosustava.

Tri fenomena Parka

Tura započinje na lokaciji Grpašćak gdje se posjetitelje upoznaje s osnovnim informacijama o Parku, te o postanku strmca i staništima na strmcu. Zatim se pješice nastavlja prema uvali Tripuljak gdje se predstavljaju autohtone i alohtone vrste u Parku, značenje otvorenih staništa i lokvi za ptice i šišmiše. Potom se kreće prema uvali Mir gdje se posjetitelje upozanje s fenomenom slanog jezera te životom u podmorju Parka prirode Telašćica.

Dužina trajanja aktivnosti: 5 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Preporučena oprema: Prikladna obuća (terenske cipele i sl.)

Prirodne ljepote uvale Mir

Tura započinje u uvali Mir gdje se posjetiteljima daju osnovne informacije o Parku, te o značajnim vrstama i staništima u podmorju Telašćice. Zatim se kreće prema jezeru Mir u obilazak poučne staze na kojoj se posjetitelji upoznaju s nastankom jezera te specifičnim karakteristikama ovog zatvorenog ekosustava.

Dužina trajanja aktivnosti: 2 h

Preporučeni period godine za posjet: Od travnja do studenog

Prilagođeno za individualne ili grupne posjete: Za individualne i grupne posjete

Da li aktivnost prilagođena za invalide: Ne

Preporučena oprema: Prikladna obuća (terenske cipele i sl.)

Atrakcije

Grobni humci (gomile – tumuli) na području Čuha

Na širem području Čuha susrećemo čitav niz manjih i većih grobnih humaka iz brončanog i željeznog doba. Na brdu Gominjak jugozapadno od polja Čuh nalaze se dvije velike gomile, a na susjednom brdu Stenjak naziru se ostaci suhozidnog bedema, vjerojatno liburnske gradine.

Na jednoj od gomila pastiri su od davnina imali vidilicu koja je bila zaštićena od sjevernog vjetra i s nje su pratili i čuvali stada ovaca. U samom polju Čuh nalaze se i ostaci neistražene crkve sv. Luke, vjerojatno iz ranokršćanskog razdoblja, koja svjedoči o kontinuiranom životu na ovom prostoru od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka, kada se napuštanjem gospodarenja, prije svega stočarstva, napušta i ovo polje. 

Napomene:

Dostupno autom, međutim, jedan dio puta je makadam, a sam uspon je pješački. Trajanje uspona od podnožja do vrha je 10 minuta, nije veliki nagib.

Ilirski grob u Čuhu

Na sjeverozapadnom dijelu polja Čuh 1957. godine unutar jedne gomile otkriven je ilirski grob. Sastojao se od četiri okomito položene ploče s poklopcem. Grob je orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok i u njemu je nađen kostur u zgrčenom položaju, ležeći na desnom boku, s glavom prema sjeveru.

Uz njega su pronađene dvije spiralne narukvice, ukrasna igla i ulomak zemljane posude. Na temelju predmeta nađenih u grobu utvrđeno je da potječe iz II. do V. faze liburnske kulture željeznog doba (odnosno iz perioda od 8. do 5. st. pr. Kr.).

Napomene:

Označeno informativnom tablom. Dostupno autom, međutim, jedan dio puta je makadam.

Villa rustica

U prolazu Mala Proversa nalaze se ostaci rimskog gospodarskog zdanja. Morski tjesnac Mala Proversa u rimsko doba još nije bio plovan, već je to bila uska prevlaka do jedan metar iznad mora. Na toj prevlaci Rimljani su podigli gospodarski kompleks koji je vjerojatno bio dug preko 90 m. Bila je velikih razmjera, s komforom kakav su do tada imale samo vile u većim gradovima (npr. kupaonica s toplom i hladnom vodom). Vila je podignuta u najboljem periodu rimske arhitekture u Dalmaciji, u 1. stoljeću, što je potvrđeno pronalaskom novčića cara Trajana u najdonjem sloju vile. Pretpostavlja se da su Rimljani u ono doba, kad su Dugi otok, Katina i Kornat bili jedan otok, kroz ovu prevlaku (kroz samu vilu) iskopali kanal kroz koji je nastalo jače strujanje mora u oba pravca što je privlačilo ribu. Kanalom su mogli prolaziti manji brodovi. Pretpostavlja se da je u blizini kanala bio vivarij (ograđeni prostor u moru za držanje žive ribe).

Krajem osamdesetih godina 20. st. morski prolaz Mala Proversa proširen je i produbljen, pa je danas 34 m širok, 4,80 m dubok i preko 100 m dug.

Napomene:

Označeno informativnom tablom. Dostupno autom, međutim, jedan dio puta je bijeli put – makadam.

Crkva sv. Ante

Crkvica sv. Antuna Opata (kasnije posvećena sv. Anti Padovanskom) u Dugom polju vjerojatno potječe iz ranih kršćanskih vremena, možda iz 4. ili 5. st. Pretpostavlja se da je prvotna crkva ranokršćanska te da je na njenim temeljima nastala današnja, te nizom preinaka i novim namještajem dobila današnji oblik.

Služila je svojoj svrsi do 1844. godine kada ju je poznati hajduk Kutleša temeljito opljačkao. Tada je bila privremeno napuštena i ostala je bez krova. Saljani su 1913. godine na njenim ostacima podigli novu crkvu, ali su je tada posvetili sv. Anti Padovanskom. U njoj se svake godine na dan tog sveca, 13. lipnja, održava svečana misa. Osim svečane mise, održava se i procesija s kipom sv. Ante, od crkvice do lokve u Njarici i natrag.

Napomene:

Označeno informativnom tablom. Unutrašnjost zaključana. Dostupno autom. Vlasnik crkve je župa Sali te se njena vrata otvaraju isključivo na dan svetkovine sv. Ante. Kroz prozorska okna crkve može se vidjeti unutrašnjost, dok u predvorju ispod preslice ljudi obično na pragu ostavljaju lumine i svoje zavjete.

Ostaci crkve sv. Ivana u Stivanjem polju

Crkvu sv. Ivana dao je sagraditi zadarski plemić Grubina 1064. godine i poklonio ju je samostanu sv. Krševana u Zadru. Crkva je jednobrodna pravokutna građevina s polukružnom apsidom, kao i većina crkava na zadarskim otocima.

Vrlo je vjerojatno da je ova crkva, kao i većina naših predromaničkih spomenika, sagrađena na antičkim ruševinama, a njen naziv cella (u povijesnim dokumentima), što znači mali samostan, kao i arhitektonski ulomci pronađeni unutar same crkve i u okolišu, upućuju na to da je uz crkvu moglo biti još prostorija, poput pronađenog narteksa, kao i možda ostaci neke ranije gradnje iz doba antike.

Napomene:

Označeno informativnom tablom. Dostupno autom.

Crkva sv. Viktora

Ostaci crkve sv. Viktora smješteni su na uzvišenju zvanom Citorij, na jugoistočnom kraju Stivanjske gore. Izgrađena je na blagoj južnoj padini platoa, na 92 metra nadmorske visine, odakle se pruža pogled na otvoreno more. Tijekom 2008. godine Arheološki muzej iz Zadra proveo je revizijsko istraživanje ostataka crkve tijekom kojega je u potpunosti razjašnjen karakter objekta.

Starija podnica otkrivena u brodu crkve, a time i sama crkva na osnovu pokretnih nalaza (ulomci keramike, brončani križić i ulomci stakla) i tlocrtnih karakteristika, datirana je u ranokršćansko razdoblje, tj. u drugu polovicu 5. ili početak 6. stoljeća. Do obnove objekta došlo je krajem 10. stoljeća. U to je vrijeme crkva opremljena novim kamenim namještajem čiji su ulomci pronađeni u ranijim istraživanjima. Na lokalitetu su otkriveni i ulomci keramike iz ranog brončanog doba koji svjedoče da se prije gradnje crkve na istom mjestu nalazio brončanodobni tumul.

Po titularu se unutrašnji dio Telašćice nekad nazivao luka sv. Viktora.

Napomene:

Do podnožja se može autom, zatim slijedi uspon pješačkom stazom, koji traje svega 10 minuta. Označeno informativnom tablom.

Slano (morsko) jezero Mir

Jezero Mir nalazi se u jugozapadnom dijelu Parka prirode Telašćica. Jezero se smjestilo u uskom dijelu kopna između zaljeva Telašćica i otvorenog mora. Nakon zadnjeg ledenog doba došlo je do podizanja morske razine za otprilike 120 metara pri čemu se krška depresija ispunila morem, koje u nju prodire kroz brojne podzemne mikropukotine, osobito brojne sa sjeverne strane. Izvori mora lako se uočavaju za vrijeme plime. Dužina jezera je otprilike 900 m, a najveća širina iznosi oko 300 m. Najveća dubina je 6 m. Jezero je slano jer je podzemnim kanalima povezano s morem.

Salinitet mu je uglavnom viši od okolnog mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera. U jezeru Mir uočene su vrlo male promjene razine vode jer su pukotine koje spajaju jezero s morem male propusnosti. Na jugoistočnom dijelu jezera za vrijeme olujnog juga dolazi do prelijevanja mora u jezero. Obala jezera je najvećim dijelom niska i stjenovita, s brojnim škrapama, dok se samo na krajnjem sjeverozapadnom dijelu mogu uočiti manje akumulacije pijeska. Dno jezera je u plićim dijelovima stjenovito, a u dubljim prekriveno pelitom, a na jugoistočnom dijelu i fangom (ljekovitim muljem).

Temperaturne amplitude u jezeru znatno su izražene (ljeti do 33ºC, a zimi do 5ºC) pa je jezero ljeti toplije od okolnog mora, a zimi hladnije što je posljedica plitkoće jezera. Jezero je nadprosječno slano zbog isparavanja. Ovi ekstremni uvjeti uzrok su biološkog siromaštva jezera. Osim planktona, u jezeru nalazimo samo nekoliko vrsta morskih organizama. To su: alge, glavoči, cipli, brancini, nekoliko vrsta školjkaša, puževa, desetonožnih rakova i rakova samaca te posebna vrsta jegulje (kajman ili bižat) koja naraste i do 3 kg.

Napomene:

Uređena pješačka staza. Označeno informativnom tablom.

Strmac „stene“

S vanjske strane uvale Telašćica uzdižu se okomite hridi u najistaknutiji strmac na Jadranskom moru – poznate dugootočke „stene“. Strmac se proteže od rta Mrzlovica na sjeverozapadu do padina Velog vrha na jugoistoku, dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. Najveće dubine dosežu do 85 m. Ovo područje bogato je zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom te se uz stijene mogu promatrati dupini. Na samim stijenama pod morem žive različiti koralji, uključujući i danas već prorijeđene crvene koralje. Stijene su zanimljive i iznad mora jer na strmim liticama raste dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike. Na stijenama se gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus), a uz njega, na strmcima se može susresti još i eleonorin sokol (Falco eleonore). Zahvaljujući prisutnosti velikog broja jedinki ovih dviju zaštićenih vrsta Telašćica je uvrštena u ornitološki značajna područja (Important Bird Area – IBA područja).

Na stijenama strmaca žive i dvije endemske vrste kopnenih puževa iz porodice zaklopnica: dugootočka zaklopnica (Delima edmibrani) i Agathylla lamellosa. Dugootočka zaklopnica je do sada nađena samo unutar granica Parka pa bismo je mogli smatrati njegovim endemom, tj. stenoendemom Parka prirode Telašćica.

Dubrovačka zečina rijetka je endemska vrsta. Prisutna je jedino u Hrvatskoj, na više lokaliteta, ali s rijetkom populacijom: u okolici Cavtata te na srednjodalmatinskim i južnodalmatinskim otocima. Na području Parka prirode Telašćica ova vrsta javlja se u dvije podvrste: Centaurea ragusina ssp. ragusina koja se nalazi na strmcima i u uvali Čuška dumboka i Centaurea ragusina ssp. lungensis koja je prisutna samo na strmcima.

Duž strmaca u morskim dubinama nalaze se gorgonije Eunicella cavolinii i Paramuricea clavata, te spužve poput vrste Axinella cannabina. U podmorju strmaca, do dubine od 20-ak m, prevladava životna zajednica fotofilnih algi koju čine alge Halimeda tuna, Acetabularia acetabulum, Padina pavonica i mnoge druge. Ovdje se, na većim dubinama, mogu naći i kolonije crvenog koralja (Corallium rubrum) koji je ugrožena vrsta. Na području strmaca živi nekoliko vrsta ježinaca, te velik broj različitih vrsta riba i rakova.

U podmorskim udubljenjima strmaca nalaze se polutamne špilje u kojima žive razne spužve, žarnjaci, koralji…

Napomene:

Uređeno je nekoliko pješačkih staza, označene informativnim tablama.

Svjetionik na otoku Sestrica Vela

Autor: Boris Šeper
Svjetionik Tajer na otoku Sestrica Vela je udaljen 15 nautičkih milja prema jugu od Zadra, jednu milju od Dugog otoka i Kornata, nalazi se na rubu Nacionalnog parka Kornati i Parka prirode Telašćica. Modernim putnicima u stilu Robinsona Crusoea svoja vrata otvara renovirani svjetionik Sestrica Vela, poznat i po imenu Tajer.

Svjetionik Tajer je po mnogo čemu poseban. Osim što je sagrađen na pučinskom otoku, zbog čega je uvijek imao strateško značenje i bio nedostupan za posjetitelje, od ostalih hrvatskih lanterni izdvaja se po izgledu, odnosno načinu gradnje. Svjetionik je izgrađen 1876. godine na otočiću Sestrica Vela, na sjeverozapadnoj strani Nacionalnog parka Kornati. Sastoji se od visoke osmerokutne metalne kule i zgrade. Podignut je na 47 metara nadmorske visine, a 26-metarska kula metalne je konstrukcije, za spajanje su korištene željezne zakovice koje do danas nisu mijenjane. Kamena zgrada svjetionika, koja se prostire na 500-tinjak četvornih metara, s kulom je spojena zatvorenim kamenim mostom koji je, navodno, sagrađen naknadno kako bi se svjetioničarima olakšao pristup kuli za ružna vremena. Osim što je metalne konstrukcije, kula privlači poglede s mora i zbog crveno-bijelih spiralnih šara što je također izdvaja od ostalih lanterni na Jadranu. Zgrada se električnom energijom može napajati iz solarnih modula ili pomoću agregata, dok se vodom opskrbljuje iz vlastite cisterne.

Uređeni pristan na Sestrici Veloj nalazi se sa sjeverne strane otoka, u privjetrini. Kamena je riva sagrađena u vrijeme Austro-Ugarske. Od pristana do svjetionika stiže se za desetak minuta hoda kroz stoljetnu crnogoričnu šumu. Svjetioničarsku zgradu okružuju prostrane kamene terase s kojih se pruža atraktivan pogled sve do visova Dinarskoga gorja. U smjeru zapada klifovi su Telašćice, a južni horizont je pusta morska pučina.

Svjetionik Tajer je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora. Na svjetioniku je stalna svjetioničarska posada.

Napomene:

Potrebna je prethodna najava za razgledanje unutrašnjosti svjetionika.

Hrid Taljurić

Autor: German Grbin
Ovaj neobičan otočić zapravo je mala kamena ploča s promjerom oko 60 m, visine svega oko 3 m. Izgrađen je od horizontalno uslojenog vapnenca čije su gornje slojeve raznijeli valovi. Iz daljine izgleda kao ravna ploha, visoka svega 3 m te nalikuje okrugloj i ravnoj dasci kakve se upotrebljavaju u kuhinji i na brodovima pa su ga moreplovci u mletačkom dijalektu nazvali tagliero, od čega je nastao deminutiv Taljurić.

Za nevremena je sva hrid u morskoj pjeni pa na njoj nema vegetacije. Geološka zanimljivost na otoku je špilja bez svoda nastala otapanjem ili urušavanjem svoda u geološkoj prošlosti. Područje mora oko Taljurića vrlo je bogato raznovrsnom ribom, osobito dubinskom.

Napomene:

Za zaron je potrebna dozvola Parka prirode Telašćica.

Otok Katina

Katina je nenaseljeni otok koji se nalazi na ulazu u zaljev Telaščica, između otoka Dugi otok (na sjeveru) i Kornat (na jugu). Katina je od Dugog otoka odijeljena 100 metara širokim i jedva 2 metra dubokim kanalom Mala Proversa. S južne strane otoka nalazi se kanal Vela Proversa, širok oko 500 metara i primjeren za plovidbu, koji dijeli Katinu od otoka Kornata. Dio je Parka prirode Telašćica.

Površina otoka iznosi 1,12 km². Dužina obalne crte iznosi 7,107 km. Najviši vrh, Velki vrh, nalazi se na nadmorskoj visini od 117 metara.

Otok je građen od krednog vapnenca.

Plaža Lojišće

U dnu uvale Lojišće nalazi se jedina pješčana obala na ovom području, koja privlači brojne posjetitelje koji uživaju u ovoj prekrasnoj prirodnoj pješčanoj plaži. Iza nje je smještena lokva sa slatkom vodom koja je u samoj razini s morem, a puni se vodom tijekom kišnog perioda.

Dosadašnjim istraživanjima podmorja utvrđena su područja koja prekrivaju livade posidonije, a prostiru se unutar fitofilne zone dubine od oko 5 m do dubine od oko 20-25 m. Posidonia oceanica, u narodu poznata kao morska trava, endemska je vrsta Sredozemnog mora. Zbog različitih utjecaja kao što su klimatske promjene, invazivne vrste te mnoge ljudske djelatnosti poput sidrenja, livade posidonije vrlo su ugrožene. Najbolje očuvana staništa posidonije nalaze se pred uvalom Lojišće jer joj pogoduju snažnije struje otvorenog mora.

Napomene:

Uređena pješačka staza.

Plaža Čušćica

Nedaleko od uvale Čušćica nalazi se speleološki objekt – jama duboka oko 18 metara, a sama obala izgrađena je od kolonije rudista. Za gradnju gospodarskih i drugih objekata u blizini koristio se kamen iz danas vidljivih kamenoloma uz more uz koje se radilo, tj. u kamenim pećima uz jaku vatru dobivalo, vapno u vapnenicama (i danas postoji naziv japnenica za jednu mikrolokaciju u uvali Čušćica), a ostataka izgorenog kamena ima i na lokacijama istočno od uvale Jaz uz more i u uvali Tripuljak.

Na širem području (jugoistočni dio Dugog otoka te otoci Katina, Gornja Aba i Veli i Mali Buč) dominiraju pašnjačke površine i prepoznatljiv krajobraz (jadranske kamenjare kadulje i kovilja, kamenjare raščice i dlakave oštre vlaske), a kroz stoljeća je značajna djelatnost bila stočarstvo, i to prvenstveno ovčarstvo, zbog kojeg su nastale jednorednim suhozidima poluograđene lokacije uz more, tzv. barkariži koji su služili za hvatanje ovaca i janjadi.

Napomene:

Uređena pješačka staza.

Uvala Čuška dumboka

Uvala Čuška dumboka posebno je zanimljiv geomorfološki objekt. Ona je dobar primjer tzv. fluviokrša koji je nastao erozijskim djelovanjem površinskog vodotoka. More u uvali zadire u kopno dužinom od gotovo 900 m, gdje se dijeli na dva suha kraka: duži sjeverozapadni (oko 1000 m) i kraći istočni (oko 500 m). Najveća širina je 150 m uz dubinu od 40 m, a prema kopnu je sve uža. Na strmim stijenama uvale nalaze se zajednice podvrste dubrovačke zečine – dugootočka zečina (Centaurea ragusina ssp. lungensis) pa je uvala s pripadajućom obalom stavljena u zonu stroge zaštite.

Za uvalu i okolno područje (Petrovi konali) vezano je više legendi koje govore o začaranom mjestu i nadnaravnim bićima i događajima (jedna od priča kaže da su jednu seljanku ispuhali pusi i pretvorili joj tijelo u stup prašine, druga govori o štrigama koje se tumbulaju i parangunaju, a u narodu ima priča i o čudnim događajima prouzrokovanim udarima munja).

Napomene:

Uređena pješačka staza.

Skrača

Južna, vanjska strana otoka, južno od jezera Mir i vrha Muravjak, geološki je zanimljiv lokalitet jer na vrlo malom području nalazimo geološke pojave poput boranja slojeva, stromatolita (fosilnih ostataka uz obalu mora), humčaste kose slojevitosti, te kalcitnih nakupina koje ispunjavaju veće i manje pukotine i šupljine. Ovo je područje s tektonikom izraženom u vidu brojnih pukotina koje se pružaju okomito na obalu, paralelno obali ili se čak međusobno sijeku, što ukazuje na periodičnu tektonsku aktivnost s različitim smjerovima djelovanja. Zbog procesa okršavanja terena te erozije valova, koji traju još i danas, ovdje nalazimo brojne brečaste i mrežaste škrape.

Na južnom kraju jezera prema obali, zvanom Skrača, more je tisućama godina lomilo stijenje i oblikovalo krajolik, a kamenje koje se tamo nalazi posjetitelji su zadnjih godina počeli koristiti za svoje umjetničko izražavanje u građenju i oblikovanju skulptura od kamena. Nakon turističke sezone zanimljivo je vidjeti na stotine stupića u parku kamenih skulptura.

Vidikovac Grpašćak

Zbog djelomične subdukcije Jadranske mikroploče pod Euroazijsku tektonsku ploču, prostor Dugog otoka leži na seizmički aktivnoj zoni u kojoj dolazi do boranja, rasjedanja i navlačenja Zemljine kore. Dugootočki rasjed pruža se uz jugozapadnu obalu Dugog otoka i nastavlja se dalje prema kornatskom otočju. Najljepše se oslikava upravo ovdje gdje se nalazi tektonski strmac Grpašćak visok 161 metar, koji se ispod morske razine spušta do dubine od 90-ak metara. Na ovom dijelu dugootočkog strmca izdvajaju se speleološki objekti Remetina peć i Golubinka u kojoj obitava oko 2000 jedinki riđeg šišmiša (Myotis emarginatus) i oko 1000 jedinki velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum).

Na dugootočkim stijenama gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus), a u preletu se može vidjeti i eleonorin sokol (Falco eleonore). Na stijenama strmaca žive i dvije endemske vrste  kopnenih puževa iz porodice zaklopnica: dugootočka zaklopnica (Delima edmibrani) i Agathylla lamellosa. Dugootočna zaklopnica je do sada nađena samo unutar granica Parka pa bismo je mogli smatrati njegovim endemom, tj. stenoendemom Parka prirode Telašćica. Dubrovačka zečina rijetka je endemska vrsta. Dugootočki strmac cijelom je svojom površinom (i podmorskom) svrstan u zonu stroge zaštite.

Na vrhu dugootočkog strmca izgrađena je utvrda Grpašćak za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije u 19. stoljeću i služila je kao vojna izvidnica austrougarske ratne mornarice.

Utočište za magarce

Dalmatinski ili primorsko-dinarski magarac hrvatska je autohtona pasmina. Jedna je od izvornih i zaštićenih pasmina u Republici Hrvatskoj i dio je naše nacionalne kulturne i prirodne baštine. Magarac je oduvijek zauzimao važno mjesto u životu čovjeka pomažući mu u svakodnevnom životu. U našim krajevima on predstavlja važan dio tradicije i običaja. U prošlosti se magarac koristio kao tovarna životinja, a iznimno je koristan bio na nepristupačnim krškim terenima. No, u današnje vrijeme, razvojem modernih tehnologija koje olakšavaju svakodnevni život, magarac sve više gubi važnost i status koji je nekada imao. Ljudi ga manje koriste i postaje sve manje potreban.

Na Dugom otoku, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske gdje postoji tradicija korištenja magaraca, dolazi do njihovog napuštanja. Nastaje problem gdje i kako valjano smjestiti napuštene magarce.

Zbog toga je posljednjih nekoliko godina Park prirode Telašćica postao svojevrsno utočište za napuštene magarce na Dugom otoku. Tu lokalno stanovništvo dovodi i ostavlja svoje magarce. U Parku trenutno živi 14 magaraca od kojih je 8 mužjaka i 6 ženki. U zadnje 3 godine okotila su se 3 pulića. Svi se oni slobodno kreću na području od uvale Mir do južnog kraja otoka. Najviše se zadržavaju na području uvale Mir i oko jezera Mir.

Navikli su na blizinu ljudi i lako im se može prići. Radoznali su i jako vole slatko, pa se često ljeti na jezeru može vidjeti kako pregledavaju sadržaje torbi dok se vlasnici kupaju. Ukoliko im prilazite, budite oprezni jer iako su magarci pitome životinje navikle na ljude, i oni mogu imati svoje nervozne trenutke. Uživajte u njihovoj blizini, fotografirajte ih i ponesite lijepe uspomene iz Parka prirode Telašćica.

Park prirode Telašćica

O parku Virtualna šetnja Istraži park Servisne informacije Novosti