Park prirode Papuk Park prirode Papuk

23° vedro, danju sunčano
  • Danas
    min:25°
    max:29°
  • Sutra
    malo oblačno, danju sunčano
    min:22°
    max:28°
  • Četvrtak
    malo oblačno, danju sunčano
    min:19°
    max:25°
  • Petak
    vedro, danju sunčano
    min:17°
    max:28°

Stanje vremenskih uvjeta od 22:00 CET (23.7.2024.)

Podaci preuzeti sa DHMZ

Priča o parku

Slavonska planina – Papuk. Iz dubina nekadašnjeg Panonskog mora izdižu se na gotovo tisuću metara nadmorske visine vrhovi Papuka. Ovo geološki najraznolikije područje Hrvatske prvi je i jedini geopark u Hrvatskoj. Njegovi slojevi otkrivaju povijest koja je u potpunosti mijenjala lica prostora – od Panonskog mora do raskoši stabala stoljetne bukve. Promijenjeno lice u svojim dubinama ipak priča sva proživljena iskustva prostora spremno ih dijeleći sa znatiželjnicima!

Ogromni su se morski valovi lomili i odbijali od Papuka. Iznad valova zapjenjenih od siline udaraca o papučko tlo izvirivali su divovski morski psi, kitovi i graciozni dupini. U sigurnom zaklonu kopna, lovci su dizali svoje logore i čekali na plijen, mamute i bizone.

 

Slika je to Papuka dok je bio otok u Panonskom moru, prije više od desetak milijuna godina.

 

Priroda je sačuvala dokaze o tom vremenu. Brojni fosilni ostaci milijunima godina kasnije pričaju nekadašnju morsku priču Slavonije.

 

Otoci Panonskog mora danas su planine, a najljepša slavonska upravo je Papuk. U nizini Slavonije vrhovi visoki i do tisuću metara nadmorske visine čine se pravim gorostasima.

 

Papuk je prvi i jedini geopark u Hrvatskoj. Sadrži formacije stijena izuzetnog geološkog interesa. Stijene su stare i preko 400 milijuna godina i među najstarijima su u Hrvatskoj. Papuk je izgrađen od metamorfnih, magmatskih i sedimentnih stijena, a smatra se da su izdanci Tisijske tektonske ploče, koje nalazimo na Papuku, najvredniji primjeri panonskog bazena. Prvi hrvatski geološki spomenik prirode, Rupnica, nalazi se na Papuku.

 

Rupnica je fenomen nastao iz vulkana. Prirodni mozaik stijena poslaganih poput ogromnih kamenih stupova koji su posloženi poput stepenica. Jedinstveni fenomen u svjetskim razmjerima. Geološka je važnost Rupnice u jedinstvenoj morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena koje su stupastim lučenjem stvorile pravilne četverokutne, peterokutne, šesterokutne i slične pravilne, kao izlivene oblike.

 

Za obilazak lokaliteta uređena je poučna staza, a vrijedi obići i kamenolom Trešnjevicu, udaljen tek nekoliko kilometara od Rupnice. Prizor ostavlja bez daha. Rasječeni prikaz unutrašnjosti Papuka otkriva „utrobu planine“.

 

Obilježje Papuka nepregledne su šume, većinom bukve. Ovdje žive gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. Guste šume Papuka stanište su i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna.

 

Šumsko je tlo prekriveno travnjacima koji su vapnenački i suhi. Flora je bogata i specifična – nalazimo rijetke vrste poput orhideje muhine kokice (Ophrys insectifera), malog kaćuna (Orchis tridentata) te panonske djeteline (Trifolium pannonicum).

 

Područje Turjak – Mališćak – Pliš – Lapjak obuhvaća izolirana staništa kontinentalnog krša s pojedinačnim otvorenim travnjačkim staništima unutar kojih se razvila specifična, rijetka i ugrožena zeljasta flora s vrstama kao što su modra sasa (Pulsatilla grandis), nježna kockavica (Fritillaria orientalis), zečica (Phyteuma orbiculare) i kavkaski divokozjak (Doronicum orientale). Botanički vrlo vrijedno područje Turjaka stanište je najmanjem gušteru u Hrvatskoj – ivanjskom rovašu (Ablepharus kitaibelii).  Područje Trujaka, Mališćaka, Pliša i Lapjaka stanište je posebne mikroklime, slične primorskoj. U toj klimi rastu  panonske šume hrasta medunca i izolirana su staništa kontinentalnog krša, netipična za istočni dio Hrvatske. Još je to jedna „ostavština“ Panonskog mora i razlog specifičnosti vrsta.

 

Vlažnih je travnjaka u odnosu na suhe vrlo malo. No i njihova nezamjetna površina stanište je jednoj od ugroženih vrsta biljaka u Hrvatskoj – plućnoj sirištari (Gentiana pneumonanthe), te močvarnom plavcu (Phengaris alcon alcon), vrlo ugroženom i strogo zaštićenom leptiru.

 

Život tog leptira čudesna je priča o složenosti koja privlači brojne istraživače zbog njegovog dolaska samo na vlažna staništa gdje raste njegova biljka hraniteljica, plućna sirištara. Na tim travnjacima žive i mravi roda Myrmica. Leptiri jajašca polažu na biljku hraniteljicu, a mravi, privučeni posebnom tekućinom koju izlučuje gusjenica, odvlače je u svoj mravinjak. Kada je odvuku, ponašaju se prema njoj kao prema vlastitim ličinkama, hrane je i čuvaju. Gusjenice u mravinjaku provedu do osam mjeseci, a potom iz mravinjaka izlijeće leptir.

 

Vlažni travnjački ekosustav danas je u velikoj mjeri ugrožen zbog nestanka tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti koje su se bazirale na košnji i ispaši ovih travnjaka.

 

Vode Papuka su živopisne i dinamične. Planinski potoci dom su specifičnim ribljim vrstama, vodozemcima, gmazovima i vodenim beskralješnjacima. Bistra i hladna voda potoka stanište je potočne mrene (Barbus balcanicus) i autohtone potočne pastrve (Salmo trutta) koja se tu i prirodno mrijesti.

 

Ovdje živi i ugrožena populacija riječnog raka (Astacus astacus), kornjače te više vrsta žaba. Vidre (Lutra lutra) ponekad posjećuju papučke potoke. Vodenkos (Cinclus cinclus) je neobična ptica koja zaranja i hoda dnom potoka, tražeći vodene kukce, a uz nju i gorske potoke, stanište je pronašla i gorska pastirica (Motacilla cinerea).

 

Iz Parka prirode Papuk ne odlazi se bez posjeta park-šumi Jankovac. I prije nego što je Papuk proglašen Parkom prirode, Jankovac je bio zaštićen prirodni rezervat – park-šuma. Ime je dobio po Josipu Jankoviću, pripadniku slavonske vlastelinske obitelji Janković. Skladna prirodna cjelina sastoji se od doline, obronaka obraslih šumom, potoka, umjetnih jezera koje je napravio Josip pl. Janković. Na kraju doline je 35 metara visok slap Skakavac.

 

Iznad izvora potoka špilja koju je isti Janković uredio za svoju grobnicu. Želja mu je ispunjena i 1861. godine tamo je i pokopan.

 

U osamnaestom je stoljeću tu bila i staklana, jer su bujne bukove šume omogućavale njezin rad. Jedna od sirovina za dobivanje stakla bio je pepeo nastao izgaranjem bukve, uz kvarc i vapno.

 

Papuk je slavonski planinski raj. Guste šume panonske bukve ovdje zrak čine neprestano svježim i odmaraju ga od vrućine koja ga grije na slavonskim nizinama. Prostor za istraživače i znalce – izazovan i skrovit. Njegovu geološku priču mogu iščitavati samo poznavatelji geologije. Za njih je to prostor beskrajne znatiželje i neispričanih dijelova geološke i druge povijesti. I arheolozi imaju vrijedne razloge dolaska na Papuk.

 

Park prirode Papuk svjetski je važno nalazište halštatske kulture. Naime, tijekom starijeg željeznog doba (750.–300. pr. Krista) na južnim obroncima Papuka bila su mnoga naselja o čemu svjedoče brojni nalazi halšatske kulture. U grobovima bogatih kneževa pronađene su urne – keramičke posude crne boje, uglavnom premazane slojem grafita i ukrašene životinjskim rogovima. Takve svjedoče o bogatstvu i moći papučkih kneževa. Pronađeni dijelovi ratničke opreme svjedoče o povezanosti s Grčkom, razvijenom kulturom i gospodarstvom.

 

U svježini papučkih šuma ostaci su sedam starih gradova. Većina tih utvrda potječe iz 13. stoljeća kada je nadirala turska vojska.

 

Posebno su atraktivne ruševine golemog drevnog grada, Ružica grada. Ni danas se ne zna tko je njezin graditelj i tko je uspio dovući teške kamene blokove na 374 metara visine.

 

Ružica grad je najveća utvrda u sjevernoj Hrvatskoj i prostire se na osam tisuća četvornih metara. Kako je njezin nastanak obavijen nepoznanicama, a nepoznanice s vremenom postaju tajne, a tajne odgovor traže u legendama, tako je stvorena i ona o Ružica gradu. I kaže kako je tu nekoć bilo vilinsko okupljalište gdje su se spravljali čarobni napici.

 

No, jedan je velmoža upravo na tom mjestu odlučio podići grad. Vile su bile užasnute u što se pretvara njihovo okupljalište pa su svojim čarolijama kvarile graditeljske planove velmože. Kako bi se gradilo, tako bi vilinskim čarolijama bivalo i porušeno. Što su graditelji obdan sagradili, obnoć su vile srušile. Pobješnjeli velmoža odlučio je oko gradilišta razapeti mrežu. U nju se, svojom vilinskom kosom, zaplela najljepša vila – Ružica. Za opomenu svim vilama, velmoža je Ružicu sazidao u temelje svojega grada. No, vilinsko prokletstvo nije time prestalo. Baš kada su trublje objavile završetak gradnje, odronio se kamen i usmrtio velmožu – i njegovo ime. A Ružičino i danas imenom stare utvrde živi.

 

Na strmoj sjeni, opkoljen svježinom papučke šume, stoji tako Ružica grad. Kruna Papuka. Svjedok neispričanog vremena.

 

Park prirode Papuk nudi užitak otkrivanja planine i slapa u Slavoniji. Za dolazak je potrebna samo želja jer je prostor pitom i ugostit će vas i bez posebne opreme i vještina. Slavonija je i u svojim iznenađenjima uvijek prvo i prije svega – dobar domaćin. 

Pročitaj više

Parkovna iskaznica - informacije o parku

Prirodna baština

Površina Parka prirode gotovo je u cijelosti pokrivena šumskom vegetacijom i zabilježeno je 13 vrsta šumskih zajednica. Ukupan broj biljnih vrsta iznosi 1223, što čini četvrtinu ukupne flore Hrvatske. Od toga su 102 ugrožene biljne vrste. Jelen, srna, divlja svinja, lisica i kuna svoj sigurni dom pronalaze na Papuku. Posebna prirodna vrijednost Parka je geološka raznolikost.

Nigdje na prostoru Republike Hrvatske, na ovako malom prostoru, ne mogu se naći geološke tvorevine iz gotovo svih razdoblja geološke prošlosti Zemlje. Zato je Park prirode Papuk prvi geopark u Hrvatskoj uvršten u UNESCO-ovu mrežu geoparkova. Najznačajniji geološki lokalitet je Rupnica.

Biljni svijet

Više od 96 posto površine Parka prirode Papuk pokriveno je šumskom vegetacijom. Zbog reljefnih kontrasta, velike različitosti geološke građe te raznolikih pedoloških i klimatskih utjecaja na području Parka zabilježeno je čak 13 vrsta šumskih zajednica. Do 350 metara nadmorske visine najzastupljenije su šume hrasta kitnjaka i graba. Iznad tih visina prostire se pojas bukovih šuma koje, ovisno o geološkoj podlozi i mikroklimatskim uvjetima, rastu u nekoliko različitih šumskih zajednica.

 

Iznad 700 metara nadmorske visine raste panonska šuma bukve i jele. Južne padine Papuka obrastaju šume hrasta medunca i crnog jasena. Šume hrasta sladuna i cera zauzimaju vrlo male površine u jugoistočnom području Parka prirode. Najzastupljenija vrsta drveća je bukva, a na pojedinim područjima Papuka zbog uvjeta staništa ima osebujnu plavkastu koru (plava papučka bukva). Od najzanimljivijih florističkih lokaliteta ističu se travnjaci na vrhu Papuka i na Radovaničkim pašnjacima, te šume hrasta medunca i crnog jasena na područjima Pliš – Mališćak – Turjak – Lapjak i Petrov vrh na Krndiji. Na tim lokalitetima, zbog izrazito bazične podloge, nalazi se najveći broj zaštićenih, ugroženih i rijetkih biljnih vrsta. Rastu tu rijetke i ugrožene biljne vrste, poput modre sase, nježne kockavice i uskolisnog likovca. Od ekstremno kiselih staništa treba spomenuti lokalitet Svinjarevac, na zapadnom Papuku, stanište s iznimnim bogatstvom mahovina (crvotočina). To je stanište jedinstveno na razini čitave Hrvatske jer je jedno od malobrojnih nalazišta plosnate crvotočine (Diphasiastrum complanatum) i maha tresetara vrste Sphagnum quinquefarium. Najviše ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta raste na travnjacima i drugim nešumskim staništima koja prekrivaju manje od 1 % površine Parka. Ukupan broj biljnih vrsta je 1223 što čini četvrtinu ukupne flore Hrvatske. Od toga su 102 ugrožene biljne vrste (Crveni popis ugroženih biljnih vrsta), te 197 zaštićenih biljnih vrsta (Zakon o zaštiti prirode).

Životinjski svijet

Na području Parka prirode Papuk prebivaju gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune, a prije više od 200 godina na Papuku su živjeli medvjedi, vukovi i risevi. Veći sisavci koji danas obitavaju na ovom području su jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), lisica (Vulpes vulpes) i kuna (Martes sp.). Od manjih sisavaca u šumama žive sivi puh (Glis glis), vjeverica (Sciurus vulgaris), poljska voluharica (Microtus arvalis), obični šumski miš (Apodemus sylvaticus) i poljski miš (Apodemus agrarius).

 

Šume Parka prirode Papuk, osobito one stare u kojima je veći broj suhih stabala, važne su za ptice dupljašice, poput žuna i djetlića. U Parku prirode Papuk gnijezdi se oko 18 posto hrvatske populacije goluba dupljaša (Columba oenas), koji je na popisu ugroženih vrsta i 6,6 posto europske populacije bjelovrate muharice (Ficedula albicollis). Pretpostavlja se da je Papuk jedno od četiriju gnjezdišta patuljastog orla (Hieraetus pennatusu) Hrvatskoj. Uz potoke živi i vodenkos (Cinclus cinclus), neobična ptica koja roni i hoda po dnu potoka u potrazi za vodenim kukcima. Od gmazova najčešće susrećemo zidnu guštericu, zmiju eskulapovu bjelicu (Elaphe longissima ili Zamenis longissimus), a uz vodotoke je česta bezazlena bjelouška. Botanički vrlo vrijedno područje Turjaka stanište je najmanjem gušteru u Hrvatskoj – ivanjskom rovašu (Ablepharus kitaibelii). Brojni su i vodozemci, a osobito su zanimljivi daždevnjaci i vodenjaci, koji se razmnožavaju u gorskim jezerima i mirnijim dijelovima potoka. Šišmiši su poznati stanovnici šuma, ali i podzemlja Papuka. U ponoru Uviraljka zabilježeno je čak 11 vrsta šišmiša, što je i najveći broj vrsta šišmiša ikad zabilježen u nekom podzemnom objektu u Hrvatskoj. Kukci su najbrojnija skupina životinja i čine oko 70 posto ukupnog broja životinjskih vrsta u Parku prirode Papuk. Od kralješnjaka najveći broj vrsta otpada na ptice s 86 vrsta, zatim slijede sisavci s 37 vrsta (od toga 14 vrsta šišmiša), 24 vrste riba, 11 vrsta vodozemaca te 8 vrsta gmazova. 

Geologija

Jedna od najvažnijih prirodnih vrijednosti Parka prirode Papuk je geološka raznolikost. Nigdje na prostoru Republike Hrvatske, na ovako malom prostoru, ne mogu se naći geološke tvorevine iz gotovo svih razdoblja geološke prošlosti Zemlje. Najveći dio gore izgrađuju metamorfne stijene paleozojske starosti (najstarije i preko 400 milijuna godina), a predstavljaju ujedno i najstarije stijene u Hrvatskoj. Osim geokronoloških značajki stijena, geologija Papuka odlikuje se i izuzetnom litološkom raznolikošću različitih varijeteta stijena nastalih magmatskim, metamorfnim te sedimentnim procesima u geološkoj prošlosti.

 

Ovaj zanimljiv geološki mozaik upotpunjuju i vrijedni fosilni nalazi, posebice iz razdoblja nekadašnjeg Panonskog mora. U vršnom dijelu gore Papuk nalazimo vapnenačke i dolomitne naslage mezozojske starosti, jedan mali relikt krša u ovom dijelu kontinentalne Hrvatske. Na ovom području nalazimo sve morfološke pojavnosti krša, kao što su ponori, špilje, vrtače i slično. Najznačajniji geološki lokalitet Parka prirode Papuk je Rupnica, koja je jedinstvena u Hrvatskoj po morfološkoj pojavnosti vulkanskih stijena – stupastom lučenju, te čija je vrijednost prepoznata i zaštićena još je davne 1948. godine proglašenjem prvog geološkog spomenika prirode u Hrvatskoj. Upravo zbog iznimne geološke baštine i mreže 69 geoloških lokaliteta detektiranih na prostoru Parka prirode Papuk, 2007. godine ovo je zaštićeno prirodno područje postalo prvim geoparkom u Hrvatskoj, dijelom europske i svjetske UNESCO-ove asocijacije geoparkova. 

Voda

Bogatstvo voda Papuka izuzetna je prirodna osobitost Parka prirode koju čine specifična geološka građa i reljefna te klimatska osobitost područja. Papuk je bogat planinskim izvorima i potocima koji predstavljaju stanište specifičnim ribljim vrstama, vodozemcima, gmazovima te brojnim vrstama vodenih beskralješnjaka.

 

Od vodenih biljaka, posebno se ističu ugroženi borak (Hippurus vulgaris), te tankolisni žabnjak (Ranunculus trichophyllus) i žuta perunika (Iris pseudacorus) koji su rasprostranjeni samo u Europi. Hladna, bistra voda potoka stanište je autohtone potočne pastrve (Salmo trutta), potočne mrene (Barbus balcanicus), ugrožene populacije riječnog raka (Astacus astacus) i kornjača te više vrsta žaba. Na izvoru Jankovca otkrivena je endemična vrsta puža Graziana papukensis koji živi u sedrenim stijenama na izvorima i potočićima na Jankovcu.

 

Iznimno bogatstvo vode možete doživjeti u park-šumi Jankovac gdje posebno dominira 35 metara visok slap Skakavac, jedinstven po svojoj ljepoti u cijeloj Slavoniji.

Pročitaj više

Kulturno-povijesna baština

Područje Papuka bilo je važno povijesno područje, osobito u vrijeme nadirućih osmanlijskih osvajanja. O tome svjedoči veliki broj srednjovjekovnih utvrda od kojih većina potječe iz 13. stoljeća.

Sedam takvih lokaliteta čini neraskidivi dio papučkog pejzaža. Najljepši i najočuvaniji je stari grad Ružica nedaleko od mjesta Orahovice. Primjer je gotičke i renesansne umjetnosti u ovom dijelu Hrvatske.

Kulturno - povijesna baština

Na prostoru Parka prirode Papuk nalazi se veliki broj arheoloških lokaliteta i spomenika kulturno-povijesne baštine koji ukazuju na kontinuitet naseljavanja ovog prostora još od vremena mlađeg kamenog doba (neolitika). Prirodno bogatstvo osnovnih sirovina poput vode, drveta i kamena osiguravalo je povoljne životne uvjete, dok je brdovito područje pružalo utočište i hranu.

 

Tijekom starijeg željeznog doba (750.–300. pr. K.) u Požeškoj kotlini i na okolnim gorama bila su mnoga naselja povezana s Kaptolom kao središtem. To svjetski poznato nalazište halštatske kulture izuzetno je po nalazima bogatih kneževskih grobova pod humcima (tumulima) vezanima uz spaljivanje pokojnika i stavljanje pepela u žare (urne). Keramičke posude crne boje, često premazane finim slojem grafita i ukrašene životinjskim rogovima, svjedoče o bogatstvu i moći kaptolskih kneževa. Dijelovi ratničke opreme ukazuju na veze s Grčkom, te na visoki stupanj kulture i gospodarsku razvijenost ovog kraja.

 

O važnosti papučkog prostora, posebno u vrijeme nadiruće turske opasnosti, svjedoči velik broj srednjovjekovnih utvrda, od kojih većina potječe iz 13. stoljeća. Ti tzv. „stari gradovi“, kojih na Papuku ima sedam, osim što su povijesni spomenici, nerazdvojiva su sastavnica krajolika. Nedaleko od mjesta Orahovice nalazi se najljepši i najočuvaniji „stari grad“ – Ružica, vrijedan primjer gotičke i renesansne umjetnosti u ovom dijelu Hrvatske. 

Pročitaj više
Osvježi sadržaj
vrh stranice