RH
Tijekom projekta 𝐂𝐚𝐫𝐄𝐱 – 𝐁𝐫𝐢𝐠𝐨𝐦 𝐨 𝐬𝐮𝐡𝐢𝐦 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐣𝐚𝐜𝐢𝐦𝐚 č𝐮𝐯𝐚𝐦𝐨 𝐛𝐢𝐨𝐫𝐚𝐳𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨𝐬𝐭 bavili smo se istraživanjem biološke raznolikosti suhih travnjaka, ali i pitanjem koje postaje sve važnije za njihov opstanak, a to je – 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐬𝐮 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐢š𝐭𝐚...
RH
Tijekom projekta 𝐂𝐚𝐫𝐄𝐱 – 𝐁𝐫𝐢𝐠𝐨𝐦 𝐨 𝐬𝐮𝐡𝐢𝐦 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐣𝐚𝐜𝐢𝐦𝐚 č𝐮𝐯𝐚𝐦𝐨 𝐛𝐢𝐨𝐫𝐚𝐳𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨𝐬𝐭 bavili smo se istraživanjem biološke raznolikosti suhih travnjaka, ali i pitanjem koje postaje sve važnije za njihov opstanak, a to je – 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐬𝐮 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐢š𝐭𝐚 𝐦𝐞đ𝐮𝐬𝐨𝐛𝐧𝐨 𝐩𝐨𝐯𝐞𝐳𝐚𝐧𝐚?
Kroz projekt smo istraživali raznolikost travnjaka s posebnim naglaskom na dvije ciljne vrste. Da bi utvrdili njihovu ugroženost analizirali smo fragmentiranost travnjačkih površina te proučavali njihovo kretanje na staništu. Temeljem prikupljenih podataka i analiziranih rezultata oblikovali smo 𝐒𝐭𝐫𝐚𝐭𝐞𝐠𝐢𝐣𝐮 𝐞𝐤𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢𝐡 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐝𝐨𝐫𝐚, koja ističe važnost povezanosti staništa te ulogu koridora u očuvanju vrsta.
𝐙𝐀Š𝐓𝐎 𝐉𝐄 𝐏𝐎𝐕𝐄𝐙𝐀𝐍𝐎𝐒𝐓 𝐓𝐎𝐋𝐈𝐊𝐎 𝐕𝐀Ž𝐍𝐀?
Dobro očuvano stanište može biti nedovoljno za dugoročno očuvanje vrste ako je izolirano od drugih pogodnih staništa. Rascjepkanost i izolacija mogu otežati kretanje i disperziju jedinki između staništa, a time i povezivanje lokalnih populacija i protok gena među njima.
Upravo je zato važna ekološka povezanost krajolika. Ekološki koridori mogu povezivati odvojena staništa i olakšati kretanje vrsta kroz krajolik, čime doprinose očuvanju funkcionalne povezanosti njihovih populacija.
Koliko je taj problem stvaran, pokazala su i istraživanja provedena u okviru projekta CarEx.
🦋 𝐍𝐚 𝐩𝐨𝐝𝐫𝐮č𝐣𝐮 𝐏𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐫𝐨𝐝𝐞 „Ž𝐮𝐦𝐛𝐞𝐫𝐚𝐤 – 𝐒𝐚𝐦𝐨𝐛𝐨𝐫𝐬𝐤𝐨 𝐠𝐨𝐫𝐣𝐞“ 𝐩𝐫𝐚𝐭𝐢𝐥𝐢 𝐬𝐦𝐨 𝐤𝐫𝐞𝐭𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐦𝐨č𝐯𝐚𝐫𝐧𝐞 𝐫𝐢đ𝐞 (𝐄𝐮𝐩𝐡𝐲𝐝𝐫𝐲𝐚𝐬 𝐚𝐮𝐫𝐢𝐧𝐢𝐚), vrste leptira vezane uz travnjačka staništa. U lipnju 2025. istraživanjem je obuhvaćeno 12,94 ha travnjaka, a označeno je čak 𝟏.𝟏𝟔𝟓 𝐣𝐞𝐝𝐢𝐧𝐤𝐢.
Rezultati su pokazali da se 𝐯𝐢š𝐞 𝐨𝐝 𝟖𝟎 % 𝐣𝐞𝐝𝐢𝐧𝐤𝐢 𝐤𝐫𝐞𝐭𝐚𝐥𝐨 𝐮𝐧𝐮𝐭𝐚𝐫 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝟓𝟎 𝐦𝐞𝐭𝐚𝐫𝐚, dok je disperzija zabilježena kod približno 𝟏𝟒 % 𝐣𝐞𝐝𝐢𝐧𝐤𝐢. Dulji letovi, duži od 100 metara, uglavnom su pratili 𝐥𝐢𝐧𝐢𝐣𝐬𝐤𝐞 𝐞𝐥𝐞𝐦𝐞𝐧𝐭𝐞 𝐨𝐭𝐯𝐨𝐫𝐞𝐧𝐢𝐡 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐢š𝐭𝐚, što upućuje na njihovu moguću funkciju kao ekoloških koridora.
Zabilježeni su i pojedinačni pomaci od približno 𝟖𝟎𝟎 𝐦𝐞𝐭𝐚𝐫𝐚, što pokazuje da vrsta može prijeći veće udaljenosti kada joj struktura krajolika to omogućuje.
🌱 Širu sliku dobili smo 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐨𝐦 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐢𝐫𝐚𝐧𝐨𝐬𝐭𝐢 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐣𝐚č𝐤𝐢𝐡 𝐬𝐭𝐚𝐧𝐢š𝐭𝐚 unutar područja Natura 2000 u Hrvatskoj i Sloveniji. Rezultati su pokazali da su travnjačka staništa u Sloveniji općenito nešto bolje povezana i manje fragmentirana nego u Hrvatskoj, dok su razlike između biogeografskih regija još izraženije.
Posebno je zanimljiva usporedba projektnih područja. Ž𝐮𝐦𝐛𝐞𝐫𝐚𝐤 𝐢 𝐒𝐚𝐦𝐨𝐛𝐨𝐫𝐬𝐤𝐨 𝐠𝐨𝐫𝐣𝐞 imaju veći broj manjih i fragmentiranijih travnjačkih površina, dok su u 𝐊𝐨𝐳𝐣𝐚𝐧𝐬𝐤𝐨𝐦 𝐩𝐚𝐫𝐤𝐮 travnjaci uglavnom veći i bolje povezani. No, fragmentiranost ne treba nužno promatrati kao nešto negativno jer različiti načini korištenja manjih površina mogu pridonijeti većoj raznolikosti. U tome važnu ulogu imaju 𝐞𝐤𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐝𝐨𝐫𝐢, koji povezuju pojedine fragmente i omogućuju kretanje i razmjenu vrsta. Njihova je važnost stoga velika 𝐛𝐞𝐳 𝐨𝐛𝐳𝐢𝐫𝐚 𝐧𝐚 𝐬𝐭𝐮𝐩𝐚𝐧𝐣 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐢𝐫𝐚𝐧𝐨𝐬𝐭𝐢 𝐤𝐫𝐚𝐣𝐨𝐛𝐫𝐚𝐳𝐚.
Za dugoročno očuvanje vrsta potrebno je promatrati 𝐜𝐢𝐣𝐞𝐥𝐢 𝐤𝐫𝐚𝐣𝐨𝐥𝐢𝐤 𝐢 𝐯𝐞𝐳𝐞 𝐢𝐳𝐦𝐞đ𝐮 𝐧𝐣𝐞𝐠𝐨𝐯𝐢𝐡 𝐝𝐢𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚.
📘 Strategija ekoloških koridora donosi iskustva i primjere povezane s ekološkom povezanošću te ukazuje na važnost postojećih ekoloških koridora, kao i potrebu za njihovim očuvanjem i uključivanjem ekološke povezanosti u buduće planiranje prostora.
Strategija je koristan alat za 𝐬𝐭𝐫𝐮č𝐧𝐮 𝐣𝐚𝐯𝐧𝐨𝐬𝐭, 𝐮𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐞 𝐳𝐚š𝐭𝐢ć𝐞𝐧𝐢𝐡 𝐩𝐨𝐝𝐫𝐮č𝐣𝐚 𝐢 𝐩𝐨𝐝𝐫𝐮č𝐣𝐚 𝐍𝐚𝐭𝐮𝐫𝐚 𝟐𝟎𝟎𝟎, 𝐝𝐨𝐧𝐨𝐬𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐥𝐮𝐤𝐚 𝐭𝐞 𝐝𝐫𝐮𝐠𝐞 𝐝𝐢𝐨𝐧𝐢𝐤𝐞 pri planiranju mjera očuvanja prirode i upravljanju prostorom. Istodobno, široj javnosti približava zašto za očuvanje bioraznolikosti nije važno samo sačuvati pojedina staništa, već i omogućiti vrstama da se između njih mogu kretati.
👉 Strategija je dostupna na poveznici: [LINK]
SI
V okviru projekta 𝐂𝐚𝐫𝐄𝐱 – 𝐕 𝐬𝐤𝐫𝐛𝐢 𝐳𝐚 𝐬𝐮𝐡𝐞 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢𝐤𝐞 𝐩𝐨𝐦𝐞𝐦𝐛𝐧𝐞 𝐳𝐚 𝐛𝐢𝐨𝐭𝐬𝐤𝐨 𝐩𝐞𝐬𝐭𝐫𝐨𝐬𝐭, smo se ukvarjali z raziskovanjem biotske raznovrstnosti suhih travnikov, pa tudi z vprašanjem, ki postaja vse pomembnejše za njihov obstoj, in sicer– 𝐤𝐚𝐤𝐨 𝐬𝐨 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢𝐤𝐢 𝐦𝐞𝐝 𝐬𝐞𝐛𝐨𝐣 𝐩𝐨𝐯𝐞𝐳𝐚𝐧𝐢?
V okviru projekta smo raziskovali raznolikost travnikov, s posebnim poudarkom na dveh ciljnih vrstah. Da bi ugotovili njuno ogroženost, smo analizirali fragmentiranost travniških površin ter preučevali njuno gibanje v habitatu. Na podlagi zbranih podatkov in analiziranih rezultatov smo oblikovali 𝐒𝐭𝐫𝐚𝐭𝐞𝐠𝐢𝐣𝐨 𝐞𝐤𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢𝐡 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐝𝐨𝐫𝐣𝐞𝐯, ki poudarja pomen povezanosti habitatov ter vlogo koridorjev pri ohranjanju vrst.
𝐙𝐀𝐊𝐀𝐉 𝐉𝐄 𝐏𝐎𝐕𝐄𝐙𝐀𝐍𝐎𝐒𝐓 𝐓𝐀𝐊𝐎 𝐏𝐎𝐌𝐄𝐌𝐁𝐍𝐀?
Dobro ohranjen habitat je lahko nezadosten za dolgoročno ohranjanje vrste, če je izoliran od drugih primernih habitatov. Razdrobljenost in izoliranost lahko otežujeta gibanje in disperzijo osebkov med habitati, s tem pa tudi povezovanje lokalnih populacij in pretok genov med njimi.
Prav zato je ekološka povezanost krajine tako pomembna. Ekološki koridorji lahko povezujejo ločene habitate in vrstam olajšajo gibanje skozi krajino ter tako prispevajo k ohranjanju funkcionalne povezanosti njihovih populacij.
Kako pomemben je ta izziv v praksi, so pokazale tudi raziskave, izvedene v okviru projekta CarEx.
🦋 𝐍𝐚 𝐨𝐛𝐦𝐨č𝐣𝐮 𝐏𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐫𝐨𝐝𝐞 »Ž𝐮𝐦𝐛𝐞𝐫𝐚𝐤 – 𝐒𝐚𝐦𝐨𝐛𝐨𝐫𝐬𝐤𝐨 𝐠𝐨𝐫𝐣𝐞« 𝐬𝐦𝐨 𝐬𝐩𝐫𝐞𝐦𝐥𝐣𝐚𝐥𝐢 𝐠𝐢𝐛𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢š𝐤𝐞𝐠𝐚 𝐩𝐨𝐬𝐭𝐚𝐯𝐧𝐞ž𝐚 (𝐄𝐮𝐩𝐡𝐲𝐝𝐫𝐲𝐚𝐬 𝐚𝐮𝐫𝐢𝐧𝐢𝐚), vrste metulja, vezane na travniške površine. Junija 2025 je raziskava zajela 12,94 ha travnikov, označenih pa je bilo kar 𝟏.𝟏𝟔𝟓 𝐨𝐬𝐞𝐛𝐤𝐨𝐯.
Rezultati so pokazali, da se je 𝐯𝐞č 𝐤𝐨𝐭 𝟖𝟎 % 𝐨𝐬𝐞𝐛𝐤𝐨𝐯 𝐠𝐢𝐛𝐚𝐥𝐨 𝐳𝐧𝐨𝐭𝐫𝐚𝐣 𝐨𝐛𝐦𝐨č𝐣𝐚 𝐥𝐞 𝟓𝟎 𝐦𝐞𝐭𝐫𝐨𝐯, medtem ko je bila disperzija zabeležena pri približno 𝟏𝟒 % 𝐨𝐬𝐞𝐛𝐤𝐨𝐯. Leti daljši od 100 metrov, so večinoma sledili 𝐥𝐢𝐧𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢𝐦 𝐞𝐥𝐞𝐦𝐞𝐧𝐭𝐨𝐦 𝐨𝐝𝐩𝐫𝐭𝐢𝐡 𝐡𝐚𝐛𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐯, kar kaže na njihovo morebitno funkcijo ekoloških koridorjev.
Zabeleženi so bili tudi posamezni premiki na razdalji približno 𝟖𝟎𝟎 𝐦𝐞𝐭𝐫𝐨𝐯, kar kaže, da lahko vrsta premaguje večje razdalje, kadar ji to omogoča struktura krajine.
🌱 Širšo sliko smo dobili z 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐨 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐢𝐫𝐚𝐧𝐨𝐬𝐭𝐢 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢š𝐤𝐢𝐡 𝐡𝐚𝐛𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐯 znotraj območij Natura 2000 na Hrvaškem in v Sloveniji. Rezultati so pokazali, da so travniški habitati v Sloveniji na splošno nekoliko bolje povezani in manj fragmentirani kot na Hrvaškem, medtem ko so razlike med biogeografskimi regijami še izrazitejše.
Še posebej zanimiva je primerjava projektnih območij: Ž𝐮𝐦𝐛𝐞𝐫𝐚𝐤 𝐢𝐧 𝐒𝐚𝐦𝐨𝐛𝐨𝐫𝐬𝐤𝐨 𝐠𝐨𝐫𝐣𝐞 zaznamuje 𝐯𝐞č𝐣𝐞 š𝐭𝐞𝐯𝐢𝐥𝐨 𝐦𝐚𝐧𝐣š𝐢𝐡 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢š𝐤𝐢𝐡 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐨𝐯 𝐢𝐧 𝐢𝐳𝐫𝐚𝐳𝐢𝐭𝐞𝐣š𝐚 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐢𝐫𝐚𝐧𝐨𝐬𝐭, medtem ko so za 𝐊𝐨𝐳𝐣𝐚𝐧𝐬𝐤𝐨 na splošno značilni 𝐯𝐞č𝐣𝐢 𝐢𝐧 𝐛𝐨𝐥𝐣𝐞 𝐩𝐨𝐯𝐞𝐳𝐚𝐧𝐢 𝐭𝐫𝐚𝐯𝐧𝐢š𝐤𝐢 𝐟𝐫𝐚𝐠𝐦𝐞𝐧𝐭𝐢. Vendar razdrobljenosti ni nujno nekaj negativnega za biodiverziteto na splošno, saj lahko različni načini rabe manjših površin prispevajo k večji raznolikosti. Pri tem imajo pomembno vlogo 𝐞𝐤𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐝𝐨𝐫𝐣𝐢, ki povezujejo posamezne fragmente ter omogočajo gibanje in izmenjavo vrst. Njihov pomen je zato velik 𝐧𝐞 𝐠𝐥𝐞𝐝𝐞 𝐧𝐚 𝐬𝐭𝐨𝐩𝐧𝐣𝐨 𝐫𝐚𝐳𝐝𝐫𝐨𝐛𝐥𝐣𝐞𝐧𝐨𝐬𝐭𝐢 𝐤𝐫𝐚𝐣𝐢𝐧𝐞.
Za dolgoročno ohranjanje vrst je potrebno obravnavati 𝐜𝐞𝐥𝐨𝐭𝐧𝐨 𝐤𝐫𝐚𝐣𝐢𝐧𝐨 𝐢𝐧 𝐩𝐨𝐯𝐞𝐳𝐚𝐯𝐞 𝐦𝐞𝐝 𝐧𝐣𝐞𝐧𝐢𝐦𝐢 𝐩𝐨𝐬𝐚𝐦𝐞𝐳𝐧𝐢𝐦𝐢 𝐝𝐞𝐥𝐢.
📘 𝐒𝐭𝐫𝐚𝐭𝐞𝐠𝐢𝐣𝐚 𝐞𝐤𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢𝐡 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐝𝐨𝐫𝐣𝐞𝐯 predstavlja izkušnje in primere, povezane z ekološko povezanostjo, ter opozarja na pomen obstoječih ekoloških koridorjev, potrebo po njihovem ohranjanju in vključevanju ekološke povezanosti v prihodnje prostorsko načrtovanje.
Strategija je koristno orodje za 𝐬𝐭𝐫𝐨𝐤𝐨𝐯𝐧𝐨 𝐣𝐚𝐯𝐧𝐨𝐬𝐭, 𝐮𝐩𝐫𝐚𝐯𝐥𝐣𝐚𝐯𝐜𝐞 𝐳𝐚𝐯𝐚𝐫𝐨𝐯𝐚𝐧𝐢𝐡 𝐨𝐛𝐦𝐨č𝐢𝐣 𝐢𝐧 𝐨𝐛𝐦𝐨č𝐢𝐣 𝐍𝐚𝐭𝐮𝐫𝐚 𝟐𝟎𝟎𝟎, 𝐨𝐝𝐥𝐨č𝐞𝐯𝐚𝐥𝐜𝐞 𝐭𝐞𝐫 𝐝𝐫𝐮𝐠𝐞 𝐝𝐞𝐥𝐞ž𝐧𝐢𝐤𝐞 pri načrtovanju ukrepov za ohranjanje narave in upravljanju prostora. Hkrati širši javnosti prikazuje, zakaj za ohranjanje biotske raznovrstnosti ni pomembno le ohranjanje posameznih habitatov. Vrstam moramo omogočati tudi gibanje med njimi.
👉 Strategija je dostopna na povezavi: [LINK]