U listopadu 2023. godine je Uredbom o izmjenama uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke…
U listopadu 2023. godine je Uredbom o izmjenama uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže Javnoj ustanovi Park prirode Vransko jezero dodijeljena nadležnost za upravljanje područjem ekološke mreže Ravni kotari (HR2001361). Jedno od ciljeva očuvanja ovog područja su Špilje i jame zatvorene za javnost (8310) koje su od posebnog interesa za zaštitu staništa Europske unije, konkretno dva speleološka objekta, Špilja kod Vrane (zvana i Pećina), iz koje izvire potok Pećina, i Baldina jama. To su podzemni objekti koje nastanjuju vrlo specijalizirane ili endemične vrste ili koji su od ključne važnosti za očuvanje ciljnih vrsta. Nastanjuje ih visoko specijalizirana i endemična fauna, koja uključuje podzemne reliktne oblike, uglavnom sastavljena od beskralješnjaka koji isključivo žive u špiljama i podzemnim vodama. Isto tako, na području ekološke mreže ciljne vrste su dvije vrste šišmiša: dugokrili pršnjak Miniopterus schreibersii i oštrouhi šišmiš Myotis blythii koji nastanjuju ta staništa, zajedno s ostalim vrstama šišmiša: riđim šišmišem (Myotis emarginatus), velikim šišmišem (Myotis myotis), južnim potkovnjakom (Rhinolophus euryale) i velikim potkovnjakom (Rhinolophus ferrumequinum). Špilje kao podzemna staništa imaju značajnu ulogu u životnom ciklusu šišmiša koji ih koriste kao porodiljna, hibernacijska i tranzicijska skloništa tijekom migracija. Obje vrste najčešće koriste špilje kao primarna skloništa, a kao lovna područja koriste otvorena staništa poput livada i travnjaka, područja s grmolikom vegetacijom te listopadna šumska staništa. Na području Ravnih kotara važna podzemna skloništa šišmiša su i Velika i Mala pećina u kanjonu Kličevice koje su značajne kao podzemna skloništa za šišmiše u vrijeme proljetnih i jesenskih migracija, te naročito u vrijeme formiranja porodiljnih kolonija velikog šišmiša, riđeg šišmiša, južnog potkovnjaka i velikog potkovnjaka.
Špilje su još uvijek vrlo važno stanište za šišmiše, a u kamenom dobu, bile su važne i predstavnicima drevnih ljudi, prapovijesnim stanovnicima špilja, koji su ove prostore koristili za svoje životne potrebe i preživljavanje, naročito u vremenima velikih klimatskih i geografskih promjena. Drevni ljudi su za izradu alata kojima su se koristili u svakodnevnom životu koristili različite vrste kamena i kremena, u svrhu struganja, rezanja ili ubijanja plijena. Pronalaskom ostataka takvih alata arheolozi mogu utvrditi skup karakterističnih pojava unutar nekog prostora i vremena, a onda i samo nalazište svrstati u odgovarajući vremenski period. Također, prilikom pronalaska organskog materijala, uzorci se mogu poslati na analizu određivanja starosti metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14C, koja je vrlo pogodna za apsolutno datiranje materijala starosti do oko 60 000 godina.
Još su 80-ih godina prošlog stoljeća ispred Velike pećine u kanjonu Kličevice prikupljeni prvi kameni nalazi. Zainteresiran nalazima voditelj istraživanja dr.sc. Ivor Karavanić, redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s Natalijom Čondić, muzejskom savjetnicom iz Arheološkog muzeja Zadar i ekipom suradnika prvi je put posjetio nalazište 2003. godine te su s površine prikupili nekoliko artefakata koji su upućivali na musterijen, dok je prvo istraživanje provedeno 2006. godine u suradnji Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkog muzeja Zadar. Sustavna istraživanja počela su 2012. i trajala do 2025., između ostaloga i u sklopu znanstvenog projekta „Kasni musterijen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje identiteta kasnih neandertalaca i njihovog nestanka“, a u njemu su uz spomenute institucije kao partneri sudjelovali i Odsjek za antropologiju Sveučilišta u Wyomingu, Odsjek za sociologiju i antropologiju Sveučilišta savezne države Illinoisa, te više stranih i domaćih stručnjaka. Projekt se bavio obradom problematike prilagodbe, identiteta i života neandertalaca u ovim krajevima. Datiranjem je utvrđena starost starijih slojeva nalazišta Velike pećine u kanjonu Kličevice od pedesetak tisuća godina, dok su najmlađi slojevi s industrijom musterijena stari četrdesetak tisuća godina, što je nalazište svrstalo u razdoblje srednjeg paleolitika čije je trajanje okvirno od prije 200 000 godina do prije 40 000/30 000 godina. Prema analizi načina izrade i obrade oruđa na nalazištu na lokaciji Kličevica, alatke pripadaju takozvanoj „musterijenskoj“ kulturi nazvanoj prema nalazištu Le Moustier u Francuskoj. Musterijenska kultura dominantna je pojava u srednjem paleolitiku i pripisuje se Homo neanderthalensisu ili jednostavno – neandertalcu. U Hrvatskoj je istraženo više dalmatinskih arheoloških lokaliteta na kojima je ustanovljena musterijenska kultura: Mujina pećina kod Kaštela, Velika pećina u kanjonu Kličevice kod Benkovca, podvodno paleolitičko nalazište u Resniku kraj Kaštel Štafilića, prostor između Ljubačkog zaljeva i Posedarja te lokaliteti na otocima. Znanstveni cilj istraživanja bio je ustanoviti stratigrafiju i kronologiju nalazišta te suvremenom metodologijom prikupiti materijal kako bi se ustanovile značajke litičke industrije musterijena Velike pećine, omogućila usporedba s drugim nalazištima i upotpunila rekonstrukcija ponašanja srednjopaleolitičkih lovaca sakupljača na prostoru Dalmacije. Iskopavalo se precizno po kvadratnim metrima, prateći slojeve i ispirući sediment kroz dva sita. Pronađeni su mnogobrojni kameni artefakti dok su životinjske kosti i zubi rijetki. Artefakti su izrađivani od lokalnih rožnjaka, a među oruđima česta su strugala. Na više mjesta slojevi su nažalost bili poremećeni djelovanjem životinja (primjerice jazavca).
U suradnji Arheološkoga muzeja Zadar i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 13. do 25. listopada 2025. godine provedena je deveta istraživačka kampanja u Velikoj pećini u kanjonu Kličevice. Voditelj istraživanja bio je dr.sc. Ivor Karavanić, a zamjenica Natalija Čondić. U radovima su sudjelovali i dr.sc. Marko Banda, asistent na Odsjeku za arheologiju FFZg, Robert Maršić i Ivan Čondić, viši dokumentaristi u AMZd, Biljana Burazer, kustosica u AMZd te dvije studentice arheologije. Ove godine ponovo je pronađeno mnoštvo litičkih nalaza u naslagama sedimenta debljine preko 70 cm – malih oruđa (tzv. mikromusterijen) izrađenih od lokalnih rožnjaka. Dosadašnjim je istraživanjima i raznovrsnim provedenim analizama potvrđena mogućnost vrlo kasnog boravka neandertalaca u pećini u Kličevici, prije četrdesetak tisuća godina kad već na više mjesta jugoistočne Europe i Italije borave rani moderni ljudi. Također je ustanovljeno da su prvi neandertalci u tu špilju došli još prije sedamdesetak tisuća godina, čime je zajedno s rezultatima dobivenima za Mujinu pećinu u Kaštelima, potvrđen znatno raniji boravak neandertalaca u Dalmaciji u usporedbi s onime što smo do sada znali.
S obzirom na to da su šišmiši stalni stanovnici Velike pećine u kanjonu Kličevice, a Homo sapiens samo povremeni posjetitelj ovog staništa, arheolozi su za istraživanje morali ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za zaštitu prirode kojim je definirano vrijeme istraživanja u kojem se neće nepovoljno utjecati na temeljna obilježja i vrijednosti speleološkog objekta, stanišne uvjete i živi svijet u speleološkom objektu. Javna ustanova također redovito, jednom godišnje, prati stanje staništa špilja i jama, kako bi se na vrijeme utvrdile ikakve promjene u okolišu.